Kroki
Život je kratak k'o treptaj oka
Ili još kraći, k'o neki san
Živiš ga rutinski, živiš po navici
Besana noć pa protraćen dan
Život je kratak k'o zamah krila
K'o prvi korak kad kreneš na put
A ti si otuđen, bez celine
Isflekan list iz knjige istrgnut
Život je kratak k'o dašak vetra
Loše izliven kalauz za bravu
U ogledalu neprimetan ostaješ
Kao zrno prašine kad padne na travu
Život je kratak k'o gutljaj vina
Opor k'o ukus poslednje kapi
Udahneš duboko i već je kraj
Raskošni miris zauvek hlapi
Zamagljene naočare krive vidike
Slikaju razlivene motive
I kada se probudiš iz bunila
Već si mator, bez perspektive
Probudi se, osvesti se...
Probudi se, osvesti se...
Kako ti se dopao tekst?
Aleksandar Markovic
Moje ime je Aleksandar Marković. Rodjen sam u Beogradu 19.08.1972.godine gde sam završio osnovnu i srednju školu, a kasnije i fakultet. Po zanimanju sam diplomirani inženjer železničkog saobraćaja. Bavim se statističkom obradom podataka poslovanja kao i analizom…
- tekstova
- 3
- čitanja
- 9
- reakcija
- 3
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Testament
Šta da ostavim vama koji ostajete iza mene? Srećniji, zdraviji, veseliji i mlađi Jednog sumraka kad napokon krenem U rupu tamnu ili beskraj koji niče daleko Kao amanet i zapis da bejah živ Šta da ostavim kada ništa za života nisam stek'o? Novac, kuće, od…
Ne bih voleo da me pamte
Ne bih voleo da me pamte Kad odem pogrbljen jednog dana Da o meni govore lepo Sa setnim smeškom u uglu usana Ne bih voleo da me se sete Po tragu mojih koraka Putevi moji ne vode nikud Od slepih ulica do ćorsokaka Iza sebe…
RECI JOJ
РЕЦИ ЈОЈ... Ако некад сретнеш Татјану, реци јој да не волим је више. Наше су пољупце спрале кише хладног севера. Реци јој да бајке не постоје и да се само тужне љубави броје стихом од чемера. Реци јој да се ветрови не могу везати траком…
Folie à Deux
Покрај куће од папира Прогоњени пожудом, Избезумљени од страсти Плесали смо са горућим шибицама. Пламен као пољубац руже Шарао је наша тела игроказом сенки. А капљице вина попут ужарене лаве Гризле су нам усне уздрхтале, жудне. И док је свет буктао негде иза завесе од…
200
Tišina između gutljaja
Dosada mi stiska grudi, kao čaša koju držiš predugo Znaš li koliko njih bi želelo da se budi u istim snovima gde si ti zaspao A ja sam birala tvoje nesanice, kao vino koje ne prija dok opija Bolela sam te dok sam pila, volela…