Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Vera

Verujem.

Zato što postojim.

Zato što mi je neko dozvolio da postojim.

I dao mi ovaj dan kao mnoge pre njega.

Verujem.

Zato što umrm da volim,

a još bolje da patim.

Za svoju ljubav glavom kroz zid,

za svoj cilj sama protiv svih.

Ljubav me vodi.

Verujem,

jer “nema Boga” kažu

djavolje sluge, izrodi ljudski…

Krstom se krste, a onda ubijaju,

Kradu nam boje, u crno zavijaju.

Čitav se svet djavolu raduje,

do u ponor nisko padaju časti,

prodaja duše za malo para,

za malo moći, za šaku vlasti.

A ja?

U lepšem svetu živim.

Ja samo volim i sanjam,

i za inat svima i svemu VERUJEM.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Alex

Ćićevac

Aleksandra Ranđelović, diplomirani filozof, majka troje dece, zaposlena u biblioteci, veliki ljubitelj pisane reči. Pišem i slikam celog svog života, i tako sebi gradim svet u kome MOGU da živim.

tekstova
9
čitanja
317
reakcija
6
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    Bes

    U srcu vulkan tiho se budi u oku oganj, buktinja gori, telo se grči, pesnice stežem, duša se moja sa sobom bori. Kroz vene nabrekle lava teče, osećam miris spaljenog tela. U glavi grmi reč koja peče, da li bih mogla i koliko smela. Na…

    Alex17. mart · 1 min čitanja

    5300

    Poezija

    Želja

    Lagano moja želja u krilu tvom se stišava i spava. Kao komadić neba nosim je na dlanu. Rukama od snova izvlačim istinu iz najtiših očiju. Rastem sa željom raspuklom od zrenja. Kada svi odu i nestanu mirim se sa sobom i zaklinjem. Uprkos sebi i…

    Alex17. mart · 1 min čitanja

    4300

    Poezija

    Mir

    Trenutak samoće za trenutke sreće… Udahni beskraj u svoje grudi, zatvorenih očiju gledaj u daljinu, pobegni od sebe, sakrij se od ljudi. Utišaj zvuke, pojačaj snove, oseti srcem leotu sveta, razbistri misli, stare i nove, sećawa spusti u ruke deteta. Zavoli sebe više i jače…

    Alex17. mart · 1 min čitanja

    3600

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Изгнани пас

    Никад не завијај на вукове Њихов гнев носи тенор мећаве Боље је остарити на време Одгристи тихо сопствени пупчаник Него обзнанити прекасно Своје рођење дивљим криком У снегу не остављај трагове По њима ће те следити звезде И ослепљеног оставити у зору Да тражиш сенку…

    Dejan Dimitrijević14. novembar · 1 min čitanja

    100

    Poezija

    U zaklonu tvoga postojanja

    Uz tebe više nisam sama. Ne plašim se, a bila sam bez oslonca, sama na vjetrometini svijeta, usred oluja pobješnjelog mora. Gušila sam se u bezdanu svih svojih strahova,l aveti iz prošlosti, prijeteće budućnosti. Beznađe i očaj. Nema ljepote ni u ljepoti. Nema suštine, punoće…

    Maya Elara14. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    Аура

    У аури твојој издишу начела Меки амбис зове Ознојена тела да без једра плове Низ стрме ветрове. Пучина нам сплела Разнизаних нити скривена почела У смршено клупко Измаглица бела обмотава љупко Иструлели труп ког рака није хтела Ни дубина хладна у бескрвне скуте У његовој…

    Dejan Dimitrijević14. novembar · 1 min čitanja

    410

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi