Lišće

Gledam tako lišće,

Zar nije ono slika našeg života?

U proljeće lijepo i zeleno,

A u jesen mrtvilo?

Šta ako se još uvijek držimo,

Držimo peteljkom za granu.

Dok vjetar puše i udara o naša leđa

Hoćemo li pasti?

Gledamo li život i ljepotu,

Svakog proljeća,

Razmišljamo li o prolaznosti,

O vjetrovima koji nas mogu iznenaditi?

Dok oni udaraju,

Bojimo li se naših strahova,

Naših neostvarenih snova,

I želja?

Možda se negdje bojimo,

Da ćemo završiti na ulici,

Biti razgazani i truli,

Sve dok ne istrunemo?

Možda ne znamo,

Da iza zime uvijek dođe ljepota,

Ili mislimo,

Da zima uvijek dugo traje?

Možda mislimo da smo bezvrijedni list,

Dok ne mislimo o stablu,

O našim snovima,

I strahovima.

Dok on puše,

Vječito ćemo se boriti da ostanemo,

Visiti i sijati,

Lomeći naša leđa.

Jer vrijedi,

I ostati,

I sanjati,

I strahovati.

To smo mi,

To je naš život,

Naši vjetrovi,

Naše oluje.