Fotograf
Fotograf
Kroz mali objektiv od stakla i leće,
fotograf prikuplja djeliće ljudske sreće.
Jednim klikom u tren oka,
sve što je lijepo on fotka.
Fotograf zaustavlja vrijeme i pčelu u letu,
čuva najljepše i najružnije priče na svijetu.
U tu neobičnu kutiju čarolija staje,
dok on bilježi trenutke, vrijeme staje.
Jednim klikom ulovi leptira i kap kiše,
sve to ostaje, ništa se ne briše.
Dok vrijeme u nepovrat teče,
on kao čarobnjak, nevidljivom niti,
prošlost i budućnost veže.
Kako ti se dopao tekst?
Dženn K.
Dženn K. u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Poezija.
- tekstova
- 15
- čitanja
- 190
- reakcija
- 14
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
" Decembar"
Decembar Otputovao je mjesec novembar, stigao je veseli, bijeli decembar. Donio je u koferu za malu raju veselje, snijeg i razdraganu graju. Decembar je snijegom prekrio grane, na snježnim granama drijemaju vrane. Zimske dane, vjeverice provode same, sove se zaželjele zimske tame. Bijeli prekrivač, zimski…
710
Dan jabuke
" Dan jabuke" Ispratili smo mjesec septembar, stigao nam je šareni oktobar. Donio nam je razne plodove, a među njima i najljepše mirisne jabuke. Najljepše su jabuke u jesen, tada je svaki đak njenom ljepotom zanesen. Ljepotu donose zajedno jesen, sunce i boje, tada svaki…
610
" Ekološka pjesma"
"Ekološka pjesma" Kakva su to ljudi čudna bića, kada svjesno u prirodu bace flašu od popijenog pića? Pitaju li se oni, šta se to nalazi u travi, kriju li se tu možda sićušni mravi? Pitaju li se šta rade bubamare, da li možda hitaju do…
500
Neću više da znam
neću vise da znam ni koliko je sati, ni koji je dan i ne vidim dalje od odsjaja u tvojim očima neću vise da znam za jutra što mi prekidaju san i ne tražim svijet izvan nas izvan naših osmijeha neću vise da znam ni…
Vjerujem u tebe
POSTOJE LJUDI KOJI NAM POSTANU DOM ❤️ Postoje ljudi koje sretnemo, zavolimo i nastavimo živjeti. A postoje i oni rijetki koji se toliko tiho nastane u nama da jednog dana shvatimo kako više ne znamo gdje završavaju naše misli, a počinju one koje pripadaju njima.…
100