Obećavam, u ime svih nas
Večeras pišem tebi u čast.
Tebi koji više nisi među nama.
Tebi čije lice nikada lično videla nisam, al' jedno znaj, neću ga zaboraviti nikada.
Nad mojim gradom nemo se spušta mrak.
Ne mogu da se otmem utisku da si nekada njime hodao i ti sam.
Imao si snove.
Imao si i nade, a onda ti se dogodio pad.
Borio bi se da si imao šanse, znam.
Ali nisi.
I u tome, nažalost, nisi bio sam.
U podne toga dana čula se vriska svuda i to, nažalost, znam.
Nakon toga usledile su suze, bol i plač.
I jedna se nacija konačno rasula u paramparčad.
Ali tu ovoj priči, na sreću, nije bio kraj.
Želim da čuješ, iako verujem da već znaš.
Tvoj pad pokrenuo je borbu za spas.
Borbu za bolji život i rad.
I tu priči još nije kraj, već samo početak, obećavam, u ime svih nas!
Kako ti se dopao tekst?

Katarina Katja Jacimovic
Po zanimanju ekonomista, zaljubljen u pisanu reč, koja mi je donela mnogo toga lepog u život.
- tekstova
- 7
- čitanja
- 455
- reakcija
- 19
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Ako ti jave
Ako ti jave da sam otišla, znaj, neću se vraćati. Umorna sam, neću ti lagati. Ako ti jave da sam otišla, znam, nećeš ni trepnuti; neće te boleti, jer čini mi se da me nikada nisi ni znao iskreno voleti. Ako ti jave da sam…

Poslednji put.
Rekla je: „Idi.“ Ostao sam uz nju i borio se. Rekla je: „Ostani.“ I otišao sam, jer sam se uplašio. Dobio sam ono što sam, otkako znam za sebe, više od svega na svetu želeo – i pobegao. Sada sa tim moram proživeti čitav svoj…

Stajalište
Sreo sam je na autobuskom stajalištu, prvi, ali nadam se ne i poslednji put, u svom životu. ,,Dobro ste?”, pitao sam, kad sam prišao, seo do nje i sasvim slučajno opazio da joj niz lice teku i u krilo se slivaju suze. Klimnula je i…
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
900
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600