Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Celiv smrti

Mogao sam da živim kao srećnik,

al' sam birao da umrem kao grešnik.

Samom sebi sudbinu sam krojio,

na dnu sam ognju istine svedočio.

Ptice rajske u pepelu sad pevaju,

rukama što zabranjeno voće diraju.

Gde sam pao? Šta se to zbiva?

Umesto pakla – smrt me celiva.

Mogao sam da živim kao srećnik,

al' sam birao da umrem kao grešnik.

Usne, urlik, trnje u kostima,

zloslutna noć, bol kad otima

dane i jutra, senke pod jastukom.

Tople ruke sad hlade se tišinom.

Zarivaju kandže od otrova ljute

u grudi ispod tkanine krute,

požutele od vremena koje vene –

kô cvet u kosi nevoljene žene.

Sad mi se smeju i prošlost i budućnost,

dok sanja me bol, a budi me pustoš.

Nostalgije ravnice dozivaju sušom,

večni se počinak isplaćuje dušom.

Mogao sam da živim kao srećnik,

al' sam birao da umrem kao grešnik.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Marija DJordjevic

Kovin

Marija Đorđević je rođena 1994. godine u Beogradu. Osnovne strukovne studije je završila na Beogradskoj poslovnoj školi – Visokoj školi strukovnih studija, smer: Finansije, računovodstvo i bankarstvo, nakon čega stiče zvanje Strukovni ekonomista. Bavi se knjigovodstvom…

tekstova
6
čitanja
228
reakcija
6
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    STEPENICE

    Ostalo ti je nekoliko nedelja do odmora Pustinjski vetar, more, pesak Samo da izdržim do Tunisa, kažeš Obuci mantil, pacijenti čekaju Hodaj! To su samo stepenice Na radnom mestu si — diši! Sve će biti u redu, imaš tek nešto vode u plućima Tvoj avion…

    Slavica Trajković16. novembar · 1 min čitanja

    3100

    Poezija

    🍂 🍁 Septembar 🍁 🍂

    🍂🍁🍂SePtEmBaR 🍂🍁🍂 Htela je septembar. Opalo lišće, vetar u kosi i vatromet za kraj. I na sve bih pristao bez razmišljanja, samo da ona bude srećna i nasmejana. Htela je dugi beli veo da se vuče za njom i pepeljugastu haljinu prekrivenu cvećem. Htela je…

    Milica Mitrovic16. novembar · 1 min čitanja

    710

    Poezija

    Žudnja beskrajna

    ŽUDNJA BESKRAJNA Prvi zraci sunca kroz prozor prodiru, tvoje ruke još su oko mog vrata. Duga noć je, a vreme kao da je stalo. Ti si žudnja moja beskrajna. Šetnje duge, vožnje daleke, beskrajni razgovori, pogledi koji govore sami. Ljubav cveta i bez dodira živi.…

    Lemana Lekpek16. novembar · 1 min čitanja

    410

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi