#leto#sunce#vrelina
Duboko u kori drveta
sakrio se sever.
Od mahovine sačinio hlad.
Granama pokrio oči
da se od sunca skrije.
A ono neumoljivo…
Pretače i gomila vrelinu u svemu
što mu se na putu nađe.
Isisava i vodu i snagu.
Lica su ispoštena.
Klonule su trave.
Još jedino zvezda severna
bezbedno na nebu počiva.
Pravac pokazuje iscrpljenom putniku
koji spas traži.










Ostavite odgovor