Magla moje duše

Kroz maglovite noći
puste i tmurne,
ja sanjam tvoj lik.
Senke mi stvaraju ledeni vetrovi,
a tugu bele pahulje
koje brišu sve tvoje tragove.
Magla upija svaki delić moga bića,
guta ga i proždire,
nestaje.
Labudovi pognute glave
sanjaju u sumrak,
i treptajima priželjkuju
novi dan.
A ja želim da taj dan ne svane.
Da me ne podseti na tvoje tragove
i tvoje trepavice.
Želim da nastavim da sanjam
i da ne vidim maglu
koja me guta.
A možda i želim
da me odnese.
Tamo ću te
valjda sresti.
Kako ti se dopao tekst?

Nefertiti89
Rođena sam 1989. godine u Nišu. Završila Filozofski fakultet, smer žurnalistika. Čitam, pišem, sanjam, maštam. Često za sebe kažem da sam se rodila sa olovkom i papirom u ruci. Kao dete sam obožavala pisaću mašinu koju sam još tada koristila za pisanje priča. Trenutno…
- tekstova
- 29
- čitanja
- 1.316
- reakcija
- 27
- komentara
- 4
- deljenja
- 2
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Ja nisam htela da me voliš
Ja nisam htela da me voliš, htela sam samo tvoje braon oči, i tvoje poljupce u kojima se gubim. Htela sam da mi se izmakne tlo kada me grliš. Kao i svaki put, na onom istom mestu. Htela sam da me u snu pratiš, da…
1610
Običan dan
Kažeš to je samo običan dan, a zapravo nije običan jer jutros si se probudio, ali mnogi nisu. Kažeš danas si ručao jelo koje ne voliš, a ni ne razmišljaš o tome da neko danas nije ni ručao. Kažeš ne sviđa ti se ta boja…
2410

Majke
Majke stoje na kapiji sveta, gde se krila magle lome i ruše, tihom snagom vedre put kroz sumornu noć, tamo gde se rađaju sve naše duše. Majke su svetlost u mračnome hodu, kad nas tmina stegne i obuzme jako, one su vođe kroz vatru i…
4100
Изгнани пас
Никад не завијај на вукове Њихов гнев носи тенор мећаве Боље је остарити на време Одгристи тихо сопствени пупчаник Него обзнанити прекасно Своје рођење дивљим криком У снегу не остављај трагове По њима ће те следити звезде И ослепљеног оставити у зору Да тражиш сенку…
U zaklonu tvoga postojanja
Uz tebe više nisam sama. Ne plašim se, a bila sam bez oslonca, sama na vjetrometini svijeta, usred oluja pobješnjelog mora. Gušila sam se u bezdanu svih svojih strahova,l aveti iz prošlosti, prijeteće budućnosti. Beznađe i očaj. Nema ljepote ni u ljepoti. Nema suštine, punoće…
400
Аура
У аури твојој издишу начела Меки амбис зове Ознојена тела да без једра плове Низ стрме ветрове. Пучина нам сплела Разнизаних нити скривена почела У смршено клупко Измаглица бела обмотава љупко Иструлели труп ког рака није хтела Ни дубина хладна у бескрвне скуте У његовој…