Diferencija
Moja srodna duša je daleko
I nije namenjena meni.
Nas dele tradicija, kultura,
Kilometri, granice i reke.
Dele nas planine, jezera,
Osmesi i suze.
Dele nas godine,
Propuštene prilike,
Neki životi posvećeni drugim ljudima.
Iskustva, talenti, snovi i nadanja.
I postoji samo jedna,
Sitna, nebitna stvar
Koja nas čini sličnima.
Dva grada
Na obali reke, na obali mora
Na raskrsnici
Između juče i sutra,
Između patnje i sreće,
Zaborava i čežnje.
Dva grada
U kojima staje vreme,
U kojima ori pesma,
Koje krase tvrđave, male ulice,
Velika prostranstva,
I ljubav koju nesebično gajimo
Prema njima.
I nemojte me nikada pitati zašto je to tako.
Moja je duša u tome gradu
I njegova je u mome gradu
I to je sasvim dovoljno za večnost.
Kako ti se dopao tekst?
Nina Dimitrijević
Nina Dimitrijević u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Poezija.
- tekstova
- 8
- čitanja
- 138
- reakcija
- 7
- komentara
- 0
- deljenja
- 1
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
jbg, znam
proći će sve jebiga znam vreme teče novi ljudi mesta misli odlutaju na drugu stranu fokus važan je fokus jebiga znam zaboraviću reči dela potencijal izbledeće izgoreće odleteće jasno mi je ali šta je sa danas šta ćemo danas jebiga znam ne možeš nećeš žuriš…
Prestaće jer tako mora biti
Moje su misli isprepletane Kao svežanj slame za Vrbicu. Puca zemlja od koraka tvojih, Glava po oblacima leluja. Sve što pomisliš nestalo je. Prestaće jer tako mora biti. . Neki me je čudan oblio znoj Sa srednjim notama borovine. Prevaru kušam, prevara me ište, Iz…
Januarska ‘21
ne mogu ti reći ali konačno te osećam sigurna sam u sve prepletene misli loše izbore nedefinisane želje toliko mi malo treba da te sprovedem kroz sva vrata preteranog razmišljanja i tek mi klikne u gluvo doba noći da te doživim proživim da prođeš kroz…
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
900
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600