Možda sam prokleta
/možda sam prokleta/
jer te dočekam,
raširim bela krila
da te sakrijem na svoje grudi,
puštam pod kožu,
da se uveriš
da si još tu negde,
ispod slojeva jeze i ožiljaka.
/možda sam prokleta/
što ti se kao dete smejem,
gledam dok miluješ nagone
pa drugom rukom
opet sečeš moje već dotrajale
maske.
zar ne vidiš da tonem u iskušenja¿
i istovremeno nemam ni jednu sumnju?
već unapred znam da ne znam
da kažem ne
grehovima i nemoralu,
ne vidiš božanstvo pred mojim očima
jer ga bojim bojama pakla,
jer osetim kada mi prstima miluješ
slepoočnice,
zato ne osetim kada mi zavrtiš um
i kukove.
/možda sam prokleta/
pa se, dok prepoznajem mazohizam
na sopstvenim usnama,
drogiram parfemom sa tvog vrata
i spuštam malo niže
ka dobro poznatom dnu
koje zavolim
kad god ti se približim.
Kako ti se dopao tekst?
Nina Dimitrijević
Nina Dimitrijević u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Poezija.
- tekstova
- 8
- čitanja
- 138
- reakcija
- 7
- komentara
- 0
- deljenja
- 1
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
jbg, znam
proći će sve jebiga znam vreme teče novi ljudi mesta misli odlutaju na drugu stranu fokus važan je fokus jebiga znam zaboraviću reči dela potencijal izbledeće izgoreće odleteće jasno mi je ali šta je sa danas šta ćemo danas jebiga znam ne možeš nećeš žuriš…
Prestaće jer tako mora biti
Moje su misli isprepletane Kao svežanj slame za Vrbicu. Puca zemlja od koraka tvojih, Glava po oblacima leluja. Sve što pomisliš nestalo je. Prestaće jer tako mora biti. . Neki me je čudan oblio znoj Sa srednjim notama borovine. Prevaru kušam, prevara me ište, Iz…
Januarska ‘21
ne mogu ti reći ali konačno te osećam sigurna sam u sve prepletene misli loše izbore nedefinisane želje toliko mi malo treba da te sprovedem kroz sva vrata preteranog razmišljanja i tek mi klikne u gluvo doba noći da te doživim proživim da prođeš kroz…
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
900
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600