#vlajna #librum #poezija #duga #priroda #mir
Zuji cvrčak na vrelini ljeta
podno vinograda
veliki se orah šeta
U njegovoj krošnji
ansambl ptica širi svoja krila
Jedino je pjesma vječna
Tutnji tutanj u kraj sela
na granici rod jablana drijema
Zaspala je poljska trava
tamo gdje je ima
tiho žubori potok, plime nema
al’ žaba grakće
kao da stiže, kao da sad će
Ljuljaju se jablani, i trava se budi
Olovni su oblaci i njihovi puti
Stiže kiša i žaba se stiša
Poljski je jež susreo miša,
stali pod orah
kao da je niša
Ne mrda orah, ni miš, nit’ jež
I svi kljunovi ptica skriše se pod krila
Padala je kiša rokoko
grozdovi bujaše -oho-ho!
Okupala voda i nebo i zemlju
pomila prah, težinu, vrelinu
Puče grozd „pop-pop-pop“
otvori se nebeski svod!
Kiša šišti,
pa jenja,
pa stade,
Na nebu duga promalja glave,
viri blagoslov Božiji u ove zlaćane sate.
Ostavite odgovor