Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

ZABRANJENA A PRELIJEPA LJUBAV

ZABRANJENA, A PRELIJEPA LJUBAV ❤️

Nije nas život pitao smijemo li se sresti,
ni hoće li nas putevi jedno drugom odvesti.
Samo je spojio dva pogleda u jednom trenu,
i probudio ljubav dugo uspavanu u vremenu.

Nismo je tražili, a sama nam je došla,
kroz zatvorena vrata srca tiho prošla.
Nije nas pitala za godine ni dane,
već je nježno dotakla zaboravljene rane.

A znali smo oboje da nije sve lako,
da srce ne bi smjelo da zavoli baš tako.
Al' kako da zabraniš duši da se budi,
kad jedan zagrljaj cijeli svijet ti nudi?

Kako da ne voliš kad pogled te grije,
kad se duša uz nekoga prvi put iskreno smije?
Kad u nečijim rukama pronađeš svoj mir,
a jedan poljubac postane najljepši dodir?

I neka nam govore da ljubav ima granice,
da neke priče ne zaslužuju stranice.
Neka nam sude oni što nikad nisu znali
koliko se ljubavi u jednom pogledu može dati.

Jer nije svaka ljubav rođena da bude laka,
neka je satkana od čežnje, suza i mraka.
Ali i kada je život pred prepreke stavi,
ona u dva srca najljepše tragove ostavi.

Nekada je dovoljan tek trenutak sreće,
da srce zauvijek drugačije tuče i kreće.
Nekada jedan zagrljaj, iskren i blag,
u duši ostavi neizbrisiv trag.

I možda nam sudbina ne pokloni sve dane,
možda poneka želja samo želja ostane.
Al' ono što je srcem iskreno voljeno,
ne može nikada biti zaboravljeno.

Ne tražim od života da mi vječnost stvori,
već da se ova ljubav u srcu ne umori.
Da svaki susret bude nježan kao prvi,
da ljubav živi u duši, u svakom dahu i krvi.

Jer postoje ljubavi što se tiho rode,
pa kroz život poput najljepše rijeke brode.
I postoje one što prkose svemu,
a srce uvijek pronađe put prema njemu.

I ako me jednom upitaju da li bih opet smjela,
da li bih istu ljubav ponovo poželjela,
rekla bih bez straha, bez stida i kajanja:
„Opet bih je birala, uprkos hiljadu odricanja.“

Jer nije grijeh što srce nekoga voli,
niti što za jednim zagrljajem tiho boli.
Grijeh bi bio da duša ljubav ne prepozna,
kad joj je život pokloni, makar bila zabranjena.

I neka je zabranjena, neka je svijet ne shvati,
neka joj život ne može sve snove dati.
Dok god u dva srca iskrena ljubav traje,
ona je prelijepa — jer se dušom daje.

✍️ Zvončica 🧚‍♀️❤️

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Zvončica

Zvončica ❤️ Ja sam Zvončica, žena koja svoje najdublje emocije pretvara u stihove. Ne pišem da bih pronašla savršene riječi, već da bih sačuvala osjećanja koja su previše dragocjena da bi ostala neizgovorena. Moja poezija nastaje iz srca. Iz ljubavi, nježnosti, čežnje,…

tekstova
22
čitanja
151
reakcija
3
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    ❤️ KAD DUŠA NEKOG PREPOZNA ❤️

    KAD DUŠA NEKOGA PREPOZNA Ne dolazi ljubav uvijek kada je zovemo, niti bira vrijeme da nam srce dotakne, nekad se pojavi baš kad se ne nadamo, pa sve što smo znali u jednom trenu pomakne. I ne mora ništa veliko da se dogodi, dovoljan je…

    Zvončica19. novembar · 1 min čitanja

    700

    Poezija

    ❤️ U TEBI SAM PRONAŠLA SVE ❤️

    U TEBI SAM PRONAŠLA SVE Nisam znala da se sreća može tako tiho zvati, da u jednom toplom pogledu čitav život može stati. Nisam znala da postoje ruke što od tuge brane, da se duša može smiriti kad na tvoje grudi stane. A ti si…

    Zvončica15. novembar · 1 min čitanja

    2320

    Poezija

    MOJE MJESTO U TVOM DANU

    MOJE MJESTO U TVOM DANU Ne treba meni da mi pomjeraš granice svijeta, niti da zbog mene mijenjaš raspored zvijezda. Meni je dovoljno što u tvom danu postoji jedno malo mjesto na kojem ne moram pitati smijem li ostati. Volim što se među nama ljubav…

    Zvončica13. novembar · 1 min čitanja

    600

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    300

    Poezija

    Prazni svjetovi

    Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…

    Maya Elara22. novembar · 1 min čitanja

    800

    Poezija

    Sedam godina posle

    SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…

    Jelena Mitic21. novembar · 1 min čitanja

    600

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi