Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Proza

Disekcija duše: Vuk sa Đavolje kičme - Poglavlje 1

TRILOGIJA: DISEKCIJA DUŠE

VUK SA ĐAVOLJE KIČME

POGLAVLJE 1: SENKE NAD PARISKIM HRAMOM

Nalazimo se u Parizu, utorak je, 10. oktobar 1307. godine – tačno tri dana pre sudbonosnog petka. Magla pritiska grad, a u pariskom Hramu naš vitez Boduen de Kler počinje da sklapa kockice zavere koja će promeniti istoriju.

Oktobarski sumrak se poput teškog, sivog pokrova spuštao nad pariske krovove, donoseći sa Sene oštar miris vlage, truleži i dima. Visoke, zupčaste zidine pariskog Hrama, te neprobojne tvrđave unutar grada, delovale su sumorno pod naletima hladnog vetra koji je najavljivao rano zimsko doba. Unutar dvorišta, zvuk potkovica o kaldrmu i tihi bat stražarskih koraka smenjivali su se sa večernjim zvonima koja su pozivala na molitvu.

Boduen de Kler je stajao na severnom bedemu, čvrsto oslonjen rukama o hladni kamen, posmatrajući kako se gradska svetla jedno po jedno gase u magli. Njegov ogrtač sa velikim, crvenim krstom na levom ramenu vijorio se na vetru, dok mu je duga kosa bila skupljena pod kožnom trakom, otkrivajući oštre crte lica i duboki ožiljak na vilici koji je svedočio o vrelom pesku Akre.

Uprkos prividnom miru koji je vladao unutar komandorije, Boduenov unutrašnji nemir je rastao sa svakim otkucajem sata na obližnjoj crkvi. Skoro dve decenije provedene u surovoj disciplini Reda naučile su ga da veruje sopstvenim čulima više nego zvaničnim pismima i uveravanjima dostojanstvenika. Instinkt vuka, stečen na ratištima Levanta gde je svaka greška značila smrt, govorio mu je da se u vazduhu oseća miris izdaje. Pregledajući logističke knjige prethodnog dana, uočio je sitne, ali neoprostive anomalije u kretanju kraljevih poreznika i pojačane patrole oko kapija Hrama. Njegova ruka je nesvesno skliznula ka balčaku teškog mača, dok su mu misli lutale ka skrivenim odajama gde su ležale tajne koje su templare činile moćnijim od bilo kog monarha.

Iz razmišljanja ga je prenuo tihi, gotovo nečujni korak iza leđa — zvuk koji bi prosečnom uhu potpuno promakao, ali ne i čoveku koji je preživeo zasede Asasina. Okrenuvši se, ugledao je brata Odona, starog bibliotekara čije se pogureno telo i duboke bore na licu svedočile o decenijama provedenim među pergamentima. Odon je pod pazuhom stezao tešku kožnu fasciklu, a njegove svetle oči nervozno su skakale levo-desno, izbegavajući svetlost baklji sa zidina. Stari monah se primakao vitezu bliže nego što je pravilo Reda nalagalo, unoseći mu u lice miris starog papira, mastila i ulja za lampe. Bez ijedne reči pozdrava, Odon mu je pružio presavijeni komad pergamenta, zapečaćen običnim, neobeleženim voskom koji je ukazivao na strogu tajnost.

„Ovo je stiglo pre pola sata preko doušnika iz Luvra, Boduene,“ prošaputao je Odon, a glas mu je podrhtavao poput suvog lišća na vetru. „Kraljev kancelar, Gijom de Nogare, lično je potpisao naređenja koja su jutros rano poslata svim provostima u unutrašnjosti Francuske, sa striktnim nalogom da se ne otvaraju pre četvrtka uveče. Uspeo sam da dešifrujem samo deo poruke koji je prepisan u žurbi, i ono što piše unutra ne sluti na dobro za naš Red. Veliki majstor Žak de Mole je odbio da me sasluša, tvrdeći da je kralj Filip naš dužnik i prijatelj, ali ti i ja znamo da ranjena zver najpre ujeda ruku koja je hrani.“

Boduen je uzeo pergament, svestan istorijske težine trenutka u kojem se nalazi, dok mu je srce kucalo u sporom, vojničkom ritmu. Znao je da francuska kruna duguje stotine hiljada zlatnih livri templarskoj banci i da je Filip Lepi pre samo godinu dana tražio utočište unutar ovih istih zidina bežeći od besne pariske sirotinje. Otvorivši pismo, njegove oči su brzo prešle preko šifrovanih latinskih fraza koje su opisivale optužbe toliko monstruozne da su delovale kao plod nečijeg ludila: pljuvanje krsta, obožavanje tajnih idola i odricanje od Hrista. Bilo je jasno da država ne sprema običnu poresku kontrolu, već potpunu, anatomsku disekciju same duše Reda, montirajući proces koji se može završiti samo na lomačama.

„Oni ne žele samo naš novac, Odone, oni žele našu potpunu eliminaciju iz istorije,“ reče Boduen, a glas mu je bio hladan poput sečiva koje se upravo kali. „Ako su naređenja već poslata, to znači da je zamka postavljena i da imamo manje od tri dana da sakrijemo arhivu i osiguramo da ključne menice ne padnu u Nogareove ruke. Kralj je prazne blagajne, a čovek bez novca i časti spreman je na sve, pa i na to da nas proglasi jereticima pred papom koji ionako drhti u Poatjeu.“

U tom trenutku, svetlost sa obližnje kule obasjala je Boduenovo lice, otkrivajući rešenost u njegovim očima koja je plašila starog bibliotekara više od same pretnje kraljeve vojske.

Dok su njih dvojica stajali u senci bedema, sa donjeg nivoa dvorišta začuo se glasan razgovor i zveket teške konjičke opreme koji je narušio večernju tišinu Hrama. Boduen je pogledao dole i prepoznao masivnu figuru kapetana Gijea de la Roša, zapovednika kraljeve garde, koji je sa nekoliko oficira ušao kroz glavnu kapiju, navodno donoseći redovnu poštu za Velikog majstora. Gijeov drzak pogled i način na koji je osmatrao raspored templarskih stražara jasno su govorili da njegova poseta nije diplomatske prirode, već izviđanje pred predstojeći juriš. Boduen je osetio kako mu se mišići napinju; znao je da kapetan garde ne bi dolazio lično u ovo doba da operacija već nije u poodmakloj fazi.

„Spremi se, starče, jer bura koja dolazi neće ostaviti kamen na kamenu,“ šapnuo je Boduen, gurajući dešifrovano pismo duboko pod svoj oklop. „Idi u arhivu, počni da pakuješ registre o kraljevim dugovima i mapama flote iz La Rošela, a ja moram hitno da pronađem Elenu, jer su njeni brodovi i veze na obali jedino što nas deli od večnog mraka.“

Sa tim rečima, vitez se okrenuo i brzim, odlučnim korakom krenuo niz kamene stepenice, ostavljajući starog bibliotekara samog u mraku, dok je vetar sa Sene donosio prve kapi ledene jesenje kiše.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Vagabundus_Exsul

Kraljevo

Zovem se Marko Usiljanin, rođen sam 1984. godine. Po zanimanju sam kuvar, pisac i koordinator književnog kluba "Naravoučenije" u Kraljevu. Pišem prozu, istorijske i kriminalističke trilere, kao i poeziju, a svoja dela stvaram pod pseudonimom Vagabundus_exsul Moje…

tekstova
2
čitanja
10
reakcija
0
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Proza

    Disekcija duše: Vuk sa Đavolje kičme - Poglavlje 2

    POGLAVLJE 2: SASTANAK KOD REČNIH KAPIJA Izlazak kroz tajnu poternu kapiju pariskog Hrama značio je korak u potpuno drugačiji svet — svet u kojem beli templarski ogrtač više nije bio štit, već meta. Boduen je prebacio teški, neugledni tamni plašt preko svog oklopa, skrivajući crveni…

    Vagabundus_Exsul17. novembar · 4 min čitanja

    400

    02

    Slično: Proza

    Cela rubrika
    Proza

    Različiti ljudi 6

    Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…

    Nenad Piper22. novembar · 2 min čitanja

    200

    Proza

    5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)

    THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…

    Eloïz A. Rogers20. novembar · 7 min čitanja

    300

    Proza

    LAZAR I STANIJA (odlomak)

    LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…

    Dusan Genc18. novembar · 11 min čitanja

    700

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi