Disekcija duše: Vuk sa Đavolje kičme - Poglavlje 2
POGLAVLJE 2: SASTANAK KOD REČNIH KAPIJA
Izlazak kroz tajnu poternu kapiju pariskog Hrama značio je korak u potpuno drugačiji svet — svet u kojem beli templarski ogrtač više nije bio štit, već meta. Boduen je prebacio teški, neugledni tamni plašt preko svog oklopa, skrivajući crveni krst koji bi ga u ovim kasnim satima odmah odao kraljevim doušnicima. Pariz pod vladavinom Filipa Lepog bio je grad hroničnog straha, prljavštine i tinjajućeg revolta, gde su se u senci visokih gotičkih kuća skrivali prosjaci, begunci i plaćenici. Koraci su mu odzvanjali potmulo na vlažnoj kaldrmi dok se spuštao ka sirotinjskoj četvrti bliže Seni, prolazeći pored mračnih taverni iz kojih je dopirao miris kiselog vina i lojanica. Magla je ovde bila još gušća, lepeći se za lice poput hladne maske, dok je vetar donosio zapah rečnog mulja i truleži sa obližnjih ribljih pijaca.
Svestan da mu vreme curi kroz prste poput pustinjskog peska, Boduen je držao ruku na skrivenom balčaku mača, neprestano osmatrajući mračne prolaze i niše u zidovima. Pariz je u to vreme bio podeljen na strogo čuvane kvartove, a prelazak preko reke nakon večernjeg povečerja zahtevao je ili kraljevu dozvolu ili duboko poznavanje tajnih prolaza. On je koristio rute koje su templarski obaveštajci godinama razvijali za prenos novca i dokumenata van očiju kraljevih carinika. Prošavši pored masivnih zidina crkve Svetog Merija, skrenuo je u usku uličicu koja je vodila direktno ka skrivenom pristaništu, gde su trgovački brodovi sa Mediterana istovarali luksuznu robu, svilu i začine.
Na samom kraju mračnog prolaza, iza naslaga praznih drvenih buradi koja su mirisala na usoljenu haringu, čekala ga je Elena iz Lošinja, nepomična poput senke na kamenom zidu. Nosila je dugačku, postavljenu kabanicu od tamnozelenog sukna, tipičnu za bogate trgovce sa Jadrana, a kapuljača joj je zaklanjala veći deo lica, ostavljajući slobodnim samo krupne, nemirne oči koje su odražavale svetlost daleke baklje. Njena porodica je generacijama sarađivala sa Redom, prevozeći templarsko zlato i hodočasnike od jadranskih luka do Levanta, i ona je bila jedna od retkih osoba u Parizu koja je razumela pravu prirodu moći i opasnosti koja se nadvila nad Hramom. Čim je prepoznala Boduenov visoki, vojnički hod, iskoračila je iz senke, a njena ruka je brzo skliznula pod njegov plašt, tražeći čvrst stisak ruke koji je menjao svaku lozinku.
„Kasniš, Boduene, a Nogareovi ljudi večeras ne spavaju,“ prošaputala je Elena na oštrom, ali tečnom francuskom sa prepoznatljivim južnjačkim naglaskom. „Moje doušne veze na rečnoj carini kažu da je kraljeva straža dobila naređenje da od sutra ujutru pregleda svaki brod koji napušta Pariz i kreće niz Senu ka Ruanu. Nešto veliko se sprema; gradski provost je podigao plate najamnicima i traži se dodatno gvožđe za okove u kraljevskim kovačnicama.“
Njene reči samo su potvrdile ono što je Boduen saznao od brata Odona, sklapajući mozaik zamke koja je bila spremna za aktivaciju. Vitez se privukao bliže njoj, zaklanjajući je svojim telom od eventualnih pogleda sa reke, dok mu je glas bio dubok i prigušen pod kapuljačom.
„Nogare ima naređenje za opšte hapšenje koje stupa na snagu u petak ujutru, Elena, i planira da nas uništi jednim udarcem pod optužbom za jeres,“ reče on, dok se njeno telo za trenutak kočilo na pomen te reči koja je u četrnaestom veku značila potpunu pravnu i fizičku smrt, praćenu konfiskacijom celokupne imovine. „Moramo evakuisati arhivu i registre pre nego što zatvore rečne kapije, a tvoja tri broda u La Rošelu su jedina flota kojoj mogu verovati kada se dokopamo Atlantika.“
Elena ga je pogledala pravo u oči, a u njenom pogledu nije bilo straha, već hladne, trgovačke proračunatosti pomešane sa odanošću starom prijateljstvu.
„Brodovi su spremni. Karake Sveti Nikola i Gospa su nakrcane suvim mesom i žitom za Englesku, a zvanične kraljevske dozvole za plovidbu su plaćene i zapečaćene pre nego što je ova ludost počela.“ Objasnila mu je da je treći, manji i brži brod, skriven u plićacima severno od luke, spreman da isplovi bez ikakvih dokumenata čim stignu templarski sanduci. „Ali La Rošel je daleko, Boduene, a drumovi kroz unutrašnjost biće blokirani kraljevskom konjicom čim de Nogare shvati da mu je plen izmakao iz Pariza.“
Dok su razgovarali, sa gornjeg dela ulice začuo se oštar zvuk metalnih mamuza o kamen i prigušeni glasovi koji su prekinuli noćnu tišinu. Boduen je momentalno povukao Elenu dublje u senku između buradi, desnom rukom oslobađajući mač iz korica za nekoliko centimetara, spreman na najgore. Kroz maglu su se pojavila trojica kraljevih stražara sa upaljenim zubljama, noseći na grudima izvezen simbol kraljevskog ljiljana, a pratio ih je čovek u civilnoj odori — očigledno jedan od stotina doušnika koje je Nogare plaćao po pariskim četvrtima. Prošli su na svega nekoliko koraka od skrivenog para, osmatrajući rečnu obalu i sumnjive čamce vezane uz dokove, pre nego što su nastavili dalje ka trgu.
Boduen je sačekao da se svetlost zublji potpuno izgubi u sivoj magli pre nego što je ponovo udahnuo hladan vazduh.
„Nema više čekanja. Sutra uveče, pod okriljem mraka, brat Odon će doneti prve sanduke sa dokumentima do ove tačke,“ reče vitez, ponovo pokrivajući mač plaštom. „Ti osiguraj ljude koji će preuzeti teret bez zapitkivanja, a ja se vraćam u Hram da organizujem stražu i suočim se sa Velikim majstorem koji još uvek spava u sopstvenom ponosu.“
Elena je samo klimnula glavom, puštajući ga da ponovo nestane u pariskom mraku, dok je ledena kiša počela jače da dobuje po praznim buradima.
Kako ti se dopao tekst?
Vagabundus_Exsul
Zovem se Marko Usiljanin, rođen sam 1984. godine. Po zanimanju sam kuvar, pisac i koordinator književnog kluba "Naravoučenije" u Kraljevu. Pišem prozu, istorijske i kriminalističke trilere, kao i poeziju, a svoja dela stvaram pod pseudonimom Vagabundus_exsul Moje…
- tekstova
- 2
- čitanja
- 10
- reakcija
- 0
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Disekcija duše: Vuk sa Đavolje kičme - Poglavlje 1
TRILOGIJA: DISEKCIJA DUŠE VUK SA ĐAVOLJE KIČME POGLAVLJE 1: SENKE NAD PARISKIM HRAMOM Nalazimo se u Parizu, utorak je, 10. oktobar 1307. godine – tačno tri dana pre sudbonosnog petka. Magla pritiska grad, a u pariskom Hramu naš vitez Boduen de Kler počinje da sklapa…
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700