Dan u kojem je sve počelo i završilo se
Tada nisam znala da će se sva moja sreća raspuknuti kao balon od sapunice. Ništa nije nagovještavalo da mogu da ostanem bez svega što sam ja i svih čija sam ja. Bez svega što predstavlja moje djetinjstvo i odrastanje. Bez života kakav sam poznavala. Upravo to se dogodilo jedne tople aprilske večeri dok je majka pripremala večeru, a opojan miris širio se cijelom kućom... Mama je bila neobično raspoložena taj dan i veče. Zamijesila je tijesto za krofne. Sjedila sam blizu nje i gledala kako spretno čašom vadi obli ke od tijesta.
– Znaš, krofne moraju malo da odstoje, da se odmore, a onda će, kada ih stavimo u vrelo ulje, početi da pjevaju (cvrče) i da narastu, govorila mi je. Jedva sam čekala da budu gotove. Moj posao je bio da ih pospem šećerom u prahu. Najteže od svega bilo je sačekati da se ohlade, a miris te doziva da ih zagrizeš i uživaš. Mama je pravila najbolje krofne, sočne, mekane, prepune domaće marmelade. Gledale smo zajedno neku seriju na televizoru i uživale u razgovoru. Nismo baš često imale priliku da budemo same i bila sam srećna što vidim osmijeh na njenom licu.
– Strpi se još malo, uskoro ćemo ih puniti marmeladom i posipati šećerom, nasmijala mi se kada je viđela da pokušavam da izvadim jednu iz vrelog ulja. Uzela je prstom marmeladu i namazala mi na nos. Smijale smo se od srca, nesvjesne da nam ka pragu korača nesreća najveća od svih... Sav taj mir i sreću, u trenu je zamijenila galama, buka i neki loš predosjećaj. U kuću je nenadano došao Branko, pijan i spreman za svađu. Mama je pokušavala da ga smiri...
– Sjedi, pijan si, prepadaš Ajlu. Čuće te komšiluk, snizi glas, Branko, govorila je, dok joj je glas podrhtavao. Ne obraćajući pažnju na to što mu ona govori, zateturao se i u jednom momentu izvadio ručnu bombu iz unutrašnjeg džepa jakne. Sjeo je po red mene i dok mi je držao ruku oko vrata aktivirao ju je. Zvuk izvlačenja osigurača bombe odzvanjao mi je u ušima. On je počeo glasno da odbrojava – 10, 9, 8...
Za manje od 10 sekundi desiće se nešto što će moj život promijeniti iz korijena i ja na to ne mogu da utičem. Čujem samo broj koji on izgovara i osjetim njegovu ruku kako me sve više steže.
Još 9 sekundi... Sekunde su brzo odmicale, strah se uvlačio u moje nevino dječije tijelo. Pogledom sam potražila mamu. Njene zjenice pomjerale su se velikom brzinom, kao da je tražila rješenje da se spasi, da mene spasi, da vrati vrijeme unazad prije nego što je on zakoračio u kuću. Smišljala je na koji način da nas skloni na sigurno.
Još 8 sekundi... Činilo mi se da se kazaljke na velikom zidnom satu više ne pomjeraju uobičajeno. Kao da su i one od straha krenule da trče da se spase. Cijela kuhinja i kuhinjski elementi počeli su da se vrte oko mene. Osjećala sam da se smanjujem, kao svijeća topim se i nestajem, klizim ka provaliji iz koje nema spasa i povratka.
Još 7 sekundi... Zažmirila sam, nadajući se da je sve samo san. Stisnula sam oči najjače što sam mogla, a zatim ponovo pogledala u sat. Kazalje su otkucavale 19 časova. Čula sam Brankov glas kao da odzvanja pored mog uha i njegov ludi smijeh. Pitam se da li je u tim trenucima uopšte bio svjestan šta se dešava ili mu je alkohol pojeo i to malo mozga što mu je ostalo.
Još 6 sekundi... Započela je borba za život. Moj, njen. Mama je skočila dok je on mirnim glasom odbrojavao i pokušavala da mu otme bombu. Pustio me na tren i ja sam iskoristila priliku da se izvučem i izađem.
Još 5 sekundi... Strahovala sam za mamu, pa sam se vraćala nazad u kuhinju i ponovo izlazila. Nisam znala šta da radim, šta se može desiti. Mutilo mi se pred očima, krofne su počele da gore, pojačavao se miris izgorjelog ulja, stvarao se dim koji me grizao za oči.
– Ajla, izađi iz kuhinje, idi u svoju sobu, sve će biti u redu. Pusti nas nasamo da razgovaramo. Zvaće te mama, pa ćemo da završimo krofne i da gledamo seriju, rekla mi je dok se borila sa Brankom da mu otme bombu. Pokušavala je da ostane pribrana, smirena, dok je trajala borba, a u isto vrijeme da mene zaštiti svojim mirnim izrazom lica i nježnim glasom. Ne mogu ni da zamislim strah sa kojim se borila u tih 10 sekundi koje su trajale kao vječnost. Znala je, sigurna sam, da me vidi posljednji put. Nije mogla ni da me zagrli, podijeli još poneki savjet, recept za moje omiljene krofne, da mi kaže da me voli, da me pomiluje po kosi.
Još 4 sekunde... Okrenula sam se posljednji put na izlazu iz kuhinje i pogledi su nam se sreli. Čini mi se da je taj susret očiju trajao dugo, cijelu vječnost. Kao da smo htjele jedna drugoj bar očima pokazati da će biti dobro, da će sve proći i da ćemo nakon svega biti napokon srećne. Vrijeme će se vratiti unazad i mi ćemo uživati u završenim krofnama i nastavku serije.
Ni sam joj stigla reći ni da je volim...
3, 2, 1... Ni trenutak nakon što sam mami okrenula leđa i zakoračila u svoju sobu, čula se glasna eksplozija.
Kako ti se dopao tekst?

Ajla-obasjana mjesečinom
Ajlin život je lijep i jednostavan, ali jedno toplo aprilsko veče pretvoriće se u noćnu moru svakog djeteta. Nesreća je pokucala na Ajlina vrata i nepozvana sjela pored nje, namećući jedno veliko pitanje. Da li će ovo nekada srećno dijete izaći kao pobjednik u borbi kroz život ili će joj strašna istina koju kriju ulice njenog grada na Savi, ostaviti neizbrisivi bolni pečat na duši.
Vanja B. Popović
Vanja B. Popović u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Kratke priče.
- tekstova
- 3
- čitanja
- 36
- reakcija
- 0
- komentara
- 0
- deljenja
- 3
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Ona
Smjenjivali su se dani i godišnja doba, mjeseci i godine. Nisam je sreo čitavu deceniju, a kao da je preko noći ostarila za jedan vijek. Čini mi se da je njene obraze prekrilo inje, a po mladosti palo jesensko požutjelo lišće. Malo proljeća još se…
1600
Mačiji život vs život u tuđini
MAČIJI ŽIVOT vs ŽIVOT U TUĐINI Ima jedan prozor i ima jedna mačka. Svako jutro otprilike u isto vrijeme, maca i ja posmatramo jutro. Ponekad kroz maglu, ponekad kroz zrake sunca. Čini mi se da maca i ja prve vidimo jutarnju rosu i pahulje snijega…
1400
ПЛАЧ ЗИДА
ПЛАЧ ЗИДА Гледај, небо, ако те има, ил’ заклони очи од стида. У селу Дир Јасин, деветог априла 1948, птице су још у крошњама ћутале кад су дечји гласови узалуд дозивали мајке. Није то био мегдан ни војска, већ ловачки сафари у раном јутру. На…
1800
Čeprljavi kvanti
Imade tako, poznati teorijski fizičar Ervin Šredinger, jednu mačku. Ervin ju je, onako crnu, držao u svojoj šupi, spakovanu u kartonskoj kutiji. Kažu da ju je hranio nekim sumnjivim kvantnim česticama, kojima bješe istek'o rok trajanja. Kaže on, da je zbog kvantnih fluktuacija tih čestica,…

Bolje
Bolje da se zoveš Sendi,Bob,Ferdinand,Sju... ili već nešto slično,ako hoćeš da budeš "usvojen" šta god odlično činio-pjevao,pisao,šišao,farbao,gradio,sadio ili ma šta drugo radio.Samo Kim,Marek,Džon...bilo koji,spas ti je. I to izgledaš kao svjetska zvijezda i to mora tako.Jer,nama naš niko ne izgleda nikako.Ne možeš da izgledaš kao…
17020