U Zrenjaninu se žeđ ne leči vodom. Tako su nas naučili.
Milan je tog jutra bio nepodnošljivo žedan. Otvorio je slavinu, sipao čašu i iz navike proverio: kresnuo upaljač. Voda je planula kratko, a Milan je klimnuo glavom potvrdno. Dobro. I dalje je zapaljiva.
Pio je polako, pazeći da se ne opeče na sopstvenim očekivanjima. Govorili su mu da će problem biti rešen. Godinama. U jednom trenutku, učinilo mu se da uz svaki gutljaj voda šaputavo žubori „Navikni se.“ Milan se nasmejao. U Zrenjaninu čak i magija zna da ne pravi dramu.
Zaspao je te večeri manje žedan nego inače. Grad je opet uspeo da ga ubedi da je to sasvim normalno.









Ostavite odgovor