Tako je pevao on
(U sećanje na Đorđa Balaševića[1], 19. februar)
Kad odem,
mali svitac srebrni ima da me prati
na vrh Kalvarije, gde ostane s tobom samo neizrečeno.
Ako pleteš svoj oreol za to nema boljeg mesta nego mrak.
SveVide su oči sudbine
i ono prkosno sunce pred zimu,
koje ne pobeđuje, ali je zato nepobedivo.
Dubok bezdan bez dna,
i teški lom u srcu mom
dok nad Novim Sadom đavo pali kandila,
a Dunav tamjan odranja.
Ti si super, ako stvarno spavaš mirno.
Neki novi klinci,
računajmo na njih.
Okanite ih se, jer sve ću da vas polomim!
Nisu oni za taj jad i pokor,
već da im bulevari sveta pamte muziku koraka.
∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞∞
I tako nastade pesma, ludo jedna,
a ja sam te ostao željan dok me bude….
[1] Pet godina od odlaska našeg Đoleta 🙁 Povodom 19. februara, 19 završnih/ poslednjih stihova iz 19 omiljenih pesama uklopljeno u novu misaonu celinu – mali autorski poduhvat kao omaž pesniku i kantautoru









Ostavite odgovor