Da ja vama nešto kažem
Pjesnika nitko ne razumije!
Kao da pjesnik nema dušu?!
Prolaze ljudi, vide pjesnika, pa kažu:
Taj laže! Drž’ ga za gušu!
A u njem’ se lome snovi i čežnja,
pjesnik je tako divlja duša,
a tako nježna!
Na klupu sjedne, baš sred parka,
papir uzme i olovku krutu,
Pa pjeva o jednoj ljubavi, o ljepoti,
decembru i majčinom skutu!
Pjesnik nikada ne skriva svoju bol od papira,
jer, svjestan je on,
papir veću dušu no čovjek
– ima!
I, piše pjesnik stihove svoje,
I, suze lije ružičaste boje,
Sve ljubavi, sem pjesnikove,
Sve one se broje, i broje …
Ostavite odgovor