Bog stvori dušu,
u njoj muziku vječnu
Čovjeka stvori mudrim,
a on muziku kudi
Reče, treba mi nešto više …
Oduze mu Gospod ritam,
strofu, srok
Gol hoda čovjek,
hladan i ubog
Zamjenu traži,
al’ nije adekvatna,
lupa glavom u zid,
razbija se u paramparčad
Kratak je jeftin fiks,
kada to nisi ti.
Džaba nekome aplauz,
Proklet mu je i bis…
Tužno je tužno
Što čovjek od sebe pusti
– al’ kao da je nužno…
Zlo mu mili na ustim’
Prodao si dušu,
Sad u dronjcima hodaš,
bogalj bez riječi,
običan crkven’ miš
Prodao si poeziju,
pa sad nema dalje…
Znaš,
tako i kukavica podmeće svoje jaje.
Ostavite odgovor