Između njenih prstiju i kože- tvoj poljubac.
Reči joj se spotiču preko usana.
Padaju po mojim ključnim kostima kao ekseri.
Ne umem više da udahnem.
Tišina između nas.
Škripi.
Zenice raširene.
Zgusnuto, otežalo.
Sve puca.
Na njenom ramenu.
Sklanja crnu kosu.
Savija glavu kao da otkriva mesto zločina.
Nestajem.
Prstima dotiče prazno mesto.
Nema tragova, samo tvoj dah.
Spušta mi se niz kičmu.
Razdvaja pršljenove.
Jedan po jedan
kao stare stepenice,
škripe pod težinom usana na pogrešnom mestu.
U mom grlu ti.
Zaglavljen gutljaj stakla.
Ako ponovo udahnem, udahnuću tvoje usne na njenoj koži.
U meni nema zvuka.
Neko je ispustio violinu.










Ostavite odgovor