TŽivim kao da je 1945 —
manje komfora,
više prisutnosti.
Odbacio sam tehnologiju
koja mi skraćuje put,
ali produžava osećaj praznine.
U svetu koji ubrzava sve,
usporavanje postaje pobuna.
Tišina je poslednje mesto
koje tehnologija još nije osvojila.
Što je više ekrana,
to je manje pogleda.
Ne bojim se budućnosti,
već sveta u kojem niko ne ostaje sam sa sobom.
Olakšan život često znači
otežan susret sa sobom.
Isključio sam spoljašnji šum,
da bih čuo unutrašnji glas.
Nije problem u tehnologiji,
već u tome što smo zaboravili
da je isključimo.









Ostavite odgovor