Label Menu


Menu Item

Menu Item

Menu Item


Menu Item

Menu Item

Kosa

Viđala ga je na časovima matematike. Svi smerovi prve godine fakulteta imali su matematiku u isto vreme u najvećem amfiteatru. Na velikom odmoru većina studenata, posebno pušači, izlazila je napolje. Ona i još nekolicina njih bi ostali u amfiteatru.  Prvog dana joj je prišao, predstavio se i rekao joj: „Koleginice, imaš lepu kosu.“ Bila je…


Viđala ga je na časovima matematike. Svi smerovi prve godine fakulteta imali su matematiku u isto vreme u najvećem amfiteatru. Na velikom odmoru većina studenata, posebno pušači, izlazila je napolje. Ona i još nekolicina njih bi ostali u amfiteatru.  Prvog dana joj je prišao, predstavio se i rekao joj: „Koleginice, imaš lepu kosu.“ Bila je zbunjena, nenavikla na komplimente bilo koje vrste. Ne seća se ni da li je rekla „Hvala“.

Nije bio ni lep ni zgodan, ni debeo ni mršav – bio je visok i sav nekako ćoškast. Doduše, nije bio ni ružan, nego nekako – običan. Nosio je karirane košulje, tada moderne, koje mu nisu lepo stajale,  i imao je kratku kosu koja je u čupercima štrčala uvis. Ako se tako nešto može reći za kosu – i ona je izgledala ćoškasto.

Razgovori koje su vodili bili su obični. Odakle si, koji si smer, koju si školu završila… Uglavnom je on pričao, a ona ćutala i šturo odgovarala. Nije joj se dopao. U stvari bio joj je zbog nečega odbojan. Bez obzira na to što je uvek bio ljubazan, u njegovom prisustvu osećala se neprijatno. Uvek bi joj rekao da mu se mnogo sviđa njena kosa. Jednom je i pitao da li sme da joj dodirne kosu i odmah, ne čekajući odgovor, prošao joj rukom kroz kosu. Taj pokret dogodio se istovremeno dok je ona izgovarala „Nemoj“.  I uvek je bilo isto: ona bi pokazivala da ne želi njegov dodir po kosi, ali on se nije uzdržavao od tog dodira. Nije znala kako da mu kaže da ga jednostavno ne želi u svom prisustvu. Sreća da su ti susreti bili tako kratki pa nijedna od njenih drugarica nije ništa ni pitala ni komentarisala.

Jednom prilikom, na ručku u studentskoj menzi, seo pored nje. Od tada je pazila da uvek bude u nekoj većoj grupi za stolom. Samo jedanput je pomenuo da bi mogli da odu na kafu. Odgovorila je da ne pije kafu. Ne može reći da ju je baš proganjao, ali sve slučajne susrete je koristio da joj bar malo dodirne kosu. Počela je da vezuje kosu u konjski rep – činilo joj se da tako brže i lakše može da skloni kosu od njegove ruke.

U novembru su bili praznici. Većina studenata je spojila praznike sa vikendom i otišla kući. Malo njih je ostalo u domu. Ona je otišla kući jer svoje nije videla puna dva meseca. O njemu nije ni razmišljala. Po povratku sa praznika saznala je da on nije išao kući. Ostao je u domu. Cimer ga je pronašao obešenog u sobi.

 

 

 


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Još objava. Možda će vas takođe zanimati.