Očaj i zdvojnost
u alternaciji
opet i opet
opet i opet…
Netremice zagledan
u kišonosno nebo
okružen mrakom
ljudima dalek, najdalji…
Tad je podnošljivo
tad se živjeti može.
Pa na jedvite jade, barem.
Inscenacija smrti
obrise stiče
u crno-krvavom mjestu
u umu.
Nikad nećeš dobiti poetsku nagradu
i nesaglediv je obim
kurcobolje
zbog tog.
Jebe ti se.
Ostavite odgovor