Ništa ovde nije slučajno.
Ni svetlo.
Ni mir.
Otkucaji između tkanine.
Usne.
Nokti- premazani.
Sve ima ivicu.
Ne razliva se.
Lepota kao poslednja linija odbrane.
Niko ne pita ženu koja izgleda sabrano da li je nešto preživela.
Na stolu kafa.
Hladi se brže nego što očekujem.
Na vrhu kašike, kolač.
Ruka miruje.
Ako je pomerim dodirnuću ono što ne mogu da vratim.
Unutra tišina.
Menja oblik.
Sporo, neuredno.
Ježim se od onoga što traje.
Na pramenu daha, reči.
Zakasnele.
Stružu kosti.
Oštrica nad vratom.
Sija.
Sama ću povući svoju giljotinu.
Precizno.
Ono što otpadne nije moje.
Sve će izgledati isto.
Ohlađena kafa.
Cigarete.
Mrvica kolača na stolu.
Glasovi udaraju.
Odlaze.
Isti svet u mojim očima.
Samo je puls na drugom mestu.










Ostavite odgovor