Distraktori

Kontinuirano ometanje.

Tata vozi dijete u vrtić, rano je jutro. Zazvoni mobitel, on se javi. Trebaju ga na poslu. Mozak prebacuje mode. Što prije stići na cilj. Parkira se, zaključava.

Do popodneva obavlja radne zadatke, vani se temperatura diže do usijanja. Zazvoni mobitel, on se javi. Supruga pita gdje im je dijete. Mozak prebacuje mode. Istrčava i dolazi do auta. Prekasno, mrtvo je. Toplotni udar.

Ovo je jedan od najekstremnijih primjera iz crnih kronika koji pokazuje kako stići tamo gdje prvotno nisi trebao. Što se događa kada našu unutrašnju, prirodnu navigaciju, prepustimo vanjskim utjecajima.

Kako jedan banalni pokret, javljanje na mobitel dok voziš (u ovom slučaju nije bitno je li držao aparat u ruci ili je bio hand free) može koncentraciju odjednom prebaciti na nešto novo i da nažalost ne znaš kako će to završiti.

–

Brak jedne pametne mlade žene završio je dok je bila trudna s drugim djetetom. Muž, sinja kukavica kakvi muškarci ponekad znaju biti, šutio je dok su začinjali ono što nikada nijedan odnos nije spasilo, mučao je da mu je muka od svega i da se zaljubio u drugu.

Susprezao se sjesti s njom i raščistiti, no kad je odlučio istresti se, progovorio je bežično, upravo dok mu je zakonita upravljala vozilom, no na sreću, prisebna kakva jest, kad je shvatila o čemu joj govori, skrenula je na prvo ugibalište i tamo ga, hvatajući dah, saslušala do kraja.

Na sreću, nije se u nikoga zabila, na sreću od stresa nije pobacila, na sreću oba djeteta danas imaju oba roditelja, na sreću, rastavljena.

Jedna sekunda ženskog nagona, jedan trenutak atavističkog instikta, može spasiti i Vas i druge, samo ako ne dopustite da ih potisnu sve one aplikacije na pametnim zaslonima i satovima koje koristite.

–

Chatovi, podsjetnici, notifikacije…WhatsApp trening grupe u kojima se više vremena troši na koještarije nego na fitness sam. Viber veze koje su bezveze jer emoji šolje nikad neće biti soc od turske. Poruke koje ti nose loše vijesti i učas ti obrišu dobro raspoloženje.

–

E neš majci, kažem ja majci, a i algoritmu koji mi nudi tuđe, sjajne profile, u kojima sve sija i šljašti, da bih, ako ne pripazim, nad njima mogla potrošiti dan…

Zato sam smislila koncept koji radi a taj je da upravljam svojim životom.

Da, upravljam svojim životom tako da mi je dok pišem sve osim laptopa ugašeno a daljinski su postavljeni pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na stol, i da, ne izlazim iz stana a da mi baterija nije na sto posto, i da, ne javljam se jer s tim istim mobitelom možda snimam, i da, rado ću ispuniti sve narudžbe, želje i potrebe, samo, sorry, samo da izbacim novi tekst.

I da, ujutro ću sve razbacati oko sebe ako mi ne ide i navečer ponovo sve složiti, i zaspati ću i ustati sa namjerom da svakoga dana sve bolje upravljam sobom, a da me što manje ometaju neki tamo stručno nazvani distraktori ili, po naški, bliski ili daleki, tehnički ili ljudski upravljači.

P.S. Zateknete li se pored zaključanog auta u kojemu dahće pas ili je u njemu ostavljeno dijete, neka Vas ne ometu pravne pizdarije ili zatamnjena stakla.

Sorry, recite im, alarm na mobitelu je izmišljen da Vam upravlja danom, možda će Vam ovaj na autu odsad upravljati životom.