Majci

Gledam ti lice u magli tame

nas dvije same

konac i igla

na svjetlu svijeće bora se čelo

u slabo tijelo

starost je stigla

ušivaš porub na mom rukavu

povila glavu

da vidiš bolje

imala uvijek da sve istrpiš

i mene skrpiš

skladište volje

i ne znam kada mi je promaklo

da te dotaklo

godina breme

i ne znam zašto dani su rekli

a nisu rekli

da me pripreme

da jednog dana neće te biti

i konca niti

ušiću sama

i da mi ništa faliti neće

ko plamen svijeće

i nad njim mama

.

.

.

.

Željka Milinčić