Ti si mene pronašao
Sjećam se dana kada si me pronašao. Nisam Te poznavala. Niko mi nije pričao o Tebi. Tek bi Te onako usput spomenuli. Znala sam da postojiš, ali nisam razmišljala o Tebi. Nisam srcem vjerovala u to. Ti si mene pronašao. Ti si dotakao moje srce.
Imala sam deset godina. U sumrak jednog snježnog dana stajala sam i gledala ulicu i drum prekriven snijegom, ukrašen baš za Tvoj dolazak. Voljela sam tako stajati u tišini, vjerovatno Te podsvjesno očekujući. Osluškujući tišinu, čekala sam Te.
Vatra u peći je pucketala, snijeg sitno provejavao. Sve je bilo kao na dan Tvoga rođenja. Vatra, zima, sumrak.
Onda si me pronašao.
Tiho si mi dotakao srce i ja sam tog trenutka shvatila, i umom i srcem i dušom, da postojiš. Dotakao si me u tišini, a izazvao takav potres, potpuni zaokret u mom životu.
Kao što si Ti mene tiho dotakao i otkrio mi Svoje postojanje, tako sam Te i ja mirno prihvatila. Bez protivljenja, bez pitanja, bez kolebanja. Ti postojiš. Spoznala sam to u tom trenutku i to je bilo dovoljno.
Još sam malo ostajala u tišini, ispratila sumrak i okrenula se kao da se ništa nije dogodilo, a dogodilo se sve. Dogodio si se Ti. Dogodio se jedan novi život.
Više nisam bila sama.
Punoća Tvoga postojanja ispunila mi je srce i od tog trenutka bio si stalno uz mene. Ubrzo sam Ti se počela obraćati. Nisam znala na koji način, šta je ispravno, a šta nije, ali se nisam mnogo time zamarala. Znala sam da me čuješ i razumiješ šta god da Ti kažem.
Obratila sam Ti se kratko, iskreno, dječije čisto i mislim da Ti je to tadašnje moje obraćanje, izrečeno mojim riječima, slobodno i bez nametnutih pravila, bilo draže nego sve moje riječi kasnije izgovorene.
Obratila sam Ti se i prihvatio si moje riječi.
Vremenom sam počela pričati s Tobom. I kakve smjelosti u toj dječijoj nevinosti – počela sam Te smatrati članom porodice. Ti si bio tu. Postao si neko sveprisutan u mom životu. Na bilo kojem mjestu, u bilo kojem trenutku, znala sam da si tu i nestala je ona samoća, ono nešto neobjašnjivo što sam tražila, nešto čime bih popunila prazninu.
Kako ti se dopao tekst?
Maya Elara
Pišem pod pseudonimom Maya Elara. Godinama se profesionalno bavim jezikom i riječima, radeći kao lektor i fonetičar. Poezija je moj prostor slobodnijeg izražavanja, unutrašnjeg osluškivanja i traganja za smislom. U svojim pjesmama istražujem tišinu, sjećanja, čežnju,…
- tekstova
- 16
- čitanja
- 165
- reakcija
- 5
- komentara
- 0
- deljenja
- 38
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
800
I vječnost je kratka
Tvoja sam od onoga dana kada si odlučio da mi šapneš svoje postojanje, otkriješ najskrivenije tajne, zarobiš čežnje, zaposjedneš snove. I niko ne razumije tu našu ljubav, tu našu ispunjenu čežnju, predavanje u samoći, želju sve veću, nezasitu. Želju da znam svaki tvoj damar, želju…
910
Dok god koračam
Možda sad i ne znam koji je moj put. Možda tek učim da koračam. Dok god idem naprijed, ima nade da ga pronađem, da ga prepoznam. Možda je i to već napredak – jer koračam...
400
NIKO NIJE PRIMIJETIO DA JE KIŠA STALA
Kiša je padala tri dana...ili tri godine...nije vise bila sigurna. Sjedila je kraj prozora, u istoj fotelji u kojoj je nekada čekala da se vrati. U početku je brojala sate. Poslije dane. Na kraju je prestala brojati. Čovjek se, izgleda, navikne na sve, čak i…
Pre i posle. I sve ono između toga.
Zapis broj 1. Dragi dnevniče, Nikad ti se ranije nisam obratila. Nisam imala ni vremena. Iskreno, ni kad sam bila tek devojčica nisam razmišljala o tebi. Kako ja, tako i moje prijateljice. Bar su mi tako rekle. Ipak, vremena se menjaju. U životu nikad ne…
100
Reči među golim zidovima
REČI MEĐU GOLIM ZIDOVIMA Priča broj 1. Ja stvarno ne znam zašto bi nekoga zanimala moja priča, ali dobro. Nije na meni da o tome razmišljam. Moje je da ispričam ono što želite da znate i to mi je sasvim dovoljno. Ionako, nije da trenutno…
200