Libricid

III stoljeće p.n.e.

Mladi Li u vojnoj gardi pod vlašću prvog cara Qi Shi Huanga u 3. st. p.n.e. je dobio zadatak. Odgovoran zadatak. Car je naredio spaljivanje knjiga i pokapanje učenjaka. Li je teatralno namjestio kapu u nadi da će svi vidjeti značaj zadatka. Niko ga ni primjetio nije u vojnoj povorci od prevelike kape. Stigao je i zbunjeno pogledao hartije razbacane na zemlji. Njemu su one djelovale kao pisma direktno od Boga, koje samo car i filozofi znaju tumačiti. Ali, još ga je više zbunjivalo što gore prebrzo da bi se car mogao ugrijati na vatri. Odlučio je preporučiti mu drva ako ga ikad upozna. Filozofi su plakali i sporadično se bacali u vatru. Vojska ih je trebala spriječiti u tome sve dok sve knjige ne spale, ali mladi vojnik Li nije uspio. Previše je papira uzeo, pa nije uspio zadržati na vrijeme filozofa. Kad je oslobodio bar jednu ruku, uhvatio ga je za rame i poletio u vatru s papirima i filozofom. Planuli su zajedno, a niko nije imao zapisati to, već je ostalo predanje prenošeno s koljena na koljeno.

Maj 1933, Minhen

U maju 1933. mladi Hans je konačno primljen u nacističku mladež. Taj je događaj proslavio on, slavila je ponosno i njegova porodica, a krišom i njegovi učitelji. Naime Hans nije volio školu, zbog komplikovanih slova i još nejasnijih knjiga. Nije mu jasno bilo šta učitelji gledaju u knjigama i par razreda je završio, ali nije naučio čitati. Zato se dobrovoljno javio za zadatak Lomače knjiga. Skupili su se vlasnici knjiga, a skupila se Hansova družina. Jedni su gledali u zemlju i plakali, a drugi su poskakivali od sreće kad su je vatra zaigrala nebom. Hans je bacao knjige i izgovarao imena svojih učitelja na početku, a kako mu je brzo nestalo imena, počeo je pjevati himnu. Himna je išla iz svečano spaljivanje zlih knjiga. Tako mu je komandir rekao, a u vođu i vođe se ne sumnja. Stariji čovjek s naočalama je pokušao sakriti jednu knjigu, ali je Hans vidio i spriječio ga. Kad su Hansa poslije desetak godina odveli pred streljački vod, kažu da je ponosno uzvikivao da nemaju šta više čitati, jer im je on sve uništio.

XXI vijek, bilo gdje na svijetu

Knjiga je previše na svijetu da bi se sve spalile, a neke su prešle i u elektronsku formu. Ljudi pišu svuda, a novi vojnici vođa ne mogu sve uništiti. Ali, mogu postati botovi i kontrirati svemu napisanom. Šta im teško kuckati po tastaturama sve dok pisci ne odustanu od pisanja, a zainteresirani čitaoci od čitanja. Vojnici su evaulirali od vremena prvog cara. Sada ih više ljudi prati, a tri put ponovljena laž postaje istina. Tako botovi dobivaju svoje sljedbenike, a oni svoje.

Zagrobni život

Li i Hans posmatraju s onog svijeta. Čekaju su ko će im zapisivati rezultate karti, ali sve im se više čini da ni botovi, koji završe u njihovom dijelu zagrobnog života neće znati brojeve pisati, već samo komentare. A puno je već ljudi završilo tu, jer su im rekli na ulazu da su dobrodošli, ali nisu znali da na vratima piše još nešto.

DOBRODOŠLI NEPISMENI U KAZNIONICU ZA LIBRICID! IZLAZ MOGUĆ SAMO ONIMA KOJI ZNAJU ŠTA JE LIBRICID!