Libricid

III stoljeće p.n.e.
Mladi Li u vojnoj gardi pod vlašću prvog cara Qi Shi Huanga u 3. st. p.n.e. je dobio zadatak. Odgovoran zadatak. Car je naredio spaljivanje knjiga i pokapanje učenjaka. Li je teatralno namjestio kapu u nadi da će svi vidjeti značaj zadatka. Niko ga ni primjetio nije u vojnoj povorci od prevelike kape. Stigao je i zbunjeno pogledao hartije razbacane na zemlji. Njemu su one djelovale kao pisma direktno od Boga, koje samo car i filozofi znaju tumačiti. Ali, još ga je više zbunjivalo što gore prebrzo da bi se car mogao ugrijati na vatri. Odlučio je preporučiti mu drva ako ga ikad upozna. Filozofi su plakali i sporadično se bacali u vatru. Vojska ih je trebala spriječiti u tome sve dok sve knjige ne spale, ali mladi vojnik Li nije uspio. Previše je papira uzeo, pa nije uspio zadržati na vrijeme filozofa. Kad je oslobodio bar jednu ruku, uhvatio ga je za rame i poletio u vatru s papirima i filozofom. Planuli su zajedno, a niko nije imao zapisati to, već je ostalo predanje prenošeno s koljena na koljeno.
Maj 1933, Minhen
U maju 1933. mladi Hans je konačno primljen u nacističku mladež. Taj je događaj proslavio on, slavila je ponosno i njegova porodica, a krišom i njegovi učitelji. Naime Hans nije volio školu, zbog komplikovanih slova i još nejasnijih knjiga. Nije mu jasno bilo šta učitelji gledaju u knjigama i par razreda je završio, ali nije naučio čitati. Zato se dobrovoljno javio za zadatak Lomače knjiga. Skupili su se vlasnici knjiga, a skupila se Hansova družina. Jedni su gledali u zemlju i plakali, a drugi su poskakivali od sreće kad su je vatra zaigrala nebom. Hans je bacao knjige i izgovarao imena svojih učitelja na početku, a kako mu je brzo nestalo imena, počeo je pjevati himnu. Himna je išla iz svečano spaljivanje zlih knjiga. Tako mu je komandir rekao, a u vođu i vođe se ne sumnja. Stariji čovjek s naočalama je pokušao sakriti jednu knjigu, ali je Hans vidio i spriječio ga. Kad su Hansa poslije desetak godina odveli pred streljački vod, kažu da je ponosno uzvikivao da nemaju šta više čitati, jer im je on sve uništio.
XXI vijek, bilo gdje na svijetu
Knjiga je previše na svijetu da bi se sve spalile, a neke su prešle i u elektronsku formu. Ljudi pišu svuda, a novi vojnici vođa ne mogu sve uništiti. Ali, mogu postati botovi i kontrirati svemu napisanom. Šta im teško kuckati po tastaturama sve dok pisci ne odustanu od pisanja, a zainteresirani čitaoci od čitanja. Vojnici su evaulirali od vremena prvog cara. Sada ih više ljudi prati, a tri put ponovljena laž postaje istina. Tako botovi dobivaju svoje sljedbenike, a oni svoje.
Zagrobni život
Li i Hans posmatraju s onog svijeta. Čekaju su ko će im zapisivati rezultate karti, ali sve im se više čini da ni botovi, koji završe u njihovom dijelu zagrobnog života neće znati brojeve pisati, već samo komentare. A puno je već ljudi završilo tu, jer su im rekli na ulazu da su dobrodošli, ali nisu znali da na vratima piše još nešto.
DOBRODOŠLI NEPISMENI U KAZNIONICU ZA LIBRICID! IZLAZ MOGUĆ SAMO ONIMA KOJI ZNAJU ŠTA JE LIBRICID!
Kako ti se dopao tekst?
Mirela C.
Psiholog, koji provodi radni vijek u marketingu. Volim komplikovati, pa sam počela i pisati. Jedno sam učila, drugo radim, treće ne znam ni otkud ni zašto. Pisati mi prija, a nadam se da će neke od priča prijati i pročitati. https://mirelacamo.wordpress.com/
- tekstova
- 20
- čitanja
- 598
- reakcija
- 10
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Gospođa u trolejbusu
Ulazim u vozilo gradskog saobraćaja... kao i svakog dana. Ali, šta je drugačije bilo to poslijepodne. Srednjoškolac s preteškim ruksakom je upravo sjedao, a kako me je ugledao s mojom tašnicom automatski mi se obratio riječima "gospođo, hoćete li sjesti?". Par godina ranije bih se…
600
Nevidljivi posao
Kako smo se ogriješili od BH političare? Mjesec dana poslije izbora, a mi čekamo osim troglavog predsjedništva ko će nam sjediti u Parlamentu, jer nije nužno da će prihvatiti fotelju oni za koje smo glasali, a ni da to neće biti upravo oni koji su…
700

Putopis na moj način
Volim putovati, čitati o putovanjima, planirati ih i prepričavati.Volim pisati i pisala sam od fikcije do dnevnika (više priča nego čitatelja, ali ko još broji), ali nikad nisam o putovanjima. Zašto dvije tako bitne stavke nisam spojila ne znam, ali da pokušam sada… Prvo veće…
1800
Псећи живот
Како сам запатио ликантропију?[1] То је можда занимљиво испричати. Људи мисле да је бити вукодлак нешто силно, нешто страшно. Заправо, обично је људе који су дотакли дно неки пас појурио и ујео за гузицу, и они нису имали куд осим да почну да лају. Дозлогрдило…
Jeca, Joca i turske baklave
Kiša je lagano rominjala. Meki sumrak se spuštao nad Bosfor, a purpurni zalazak sunca prelamao kroz prozirne kapljice na zatamnjenom staklu luksuznog crnog Mercedesa. U vozilu je tiho svirala orijentalna muzika, mirisala skupa koža, a dve sestre, nežne i spokojne putnice, pijuckale su rashlađenu vodu…
4263
Rašljar
Kako je rašljar već bio proglašen čudakom u tom kamenjaru gdje je živio-dođoše na ideju neki dobri ljudi da ga pošalju na par mjesta da pogleda ima li vode ispod tih temelja.A,on je bezuspješno tražio vodu i mnogo toga uložio da nađe mjesto za bunar.Ali,ništa…