Iz dana u dan
Najnovije
Sve što su članovi kluba objavili, od najnovijeg.

- Kratke priče
Ponoćni dijalozi - VI deo - Cvet promene
– Šta se dešava? – Žak evocira uspomene iz mladosti. Tražio je da mu pustim ovu stvar kako bi još jednom plesao sa Nadom. – Koja je ovo pesma? Lepa je. A i oni su lepi dok ovako plešu. Lepi i pomalo smešni. Šta će…
3430

- Poezija
Zatvorska No.1
Neke rešetke nisu vidljive golim okom. Ipak, mi smo oni koji biraju što će uraditi s njima.
3110


- Kratke priče
Ogledalo
Stajao sam nekoliko trenutaka zamišljen, a onda ušao u kupatilo i ne gledajući u njega, strgao ogledalo sa zida i svom snagom ga bacio na pod. Ogledalo se rasprslo u desetine manjih i većih komada. Sagoh se. Na svakom razbijenom delu ugledah svoj lik.
3600

- Poezija
Lepota kao poslednja linija odbrane
Ništa ovde nije slučajno. Ni svetlo. Ni mir. Otkucaji između tkanine. Usne. Nokti- premazani. Sve ima ivicu. Ne razliva se. Lepota kao poslednja linija odbrane. Niko ne pita ženu koja izgleda sabrano da li je nešto preživela. Na stolu kafa. Hladi se brže nego što…
7784

- Poezija
Opsena
Znala je ona o njemu,sve to. To rasipanje duše i tijela, tu neiscrpnu,rušilačku potrebu mračnog dijeljenja. To cirkularno razmijenjivanje riječi,misli,žudnji,htijenja sa neznanim,lažnim,prividnim, nepostojećim licima i tijelima. Taj privid fiktivnog sagorevanja. To nesvjesno u varljivom trenu srećno stanje, a svome sopstu u budućem trajanju srušene kule…

- Kratke priče
Zglob
O,vitalnoj tački spoja,koja omogućava istinsku jednakost polova.O,femizmu i mačizmu...O,ženskizmu i muškizmu...O,jednakom učešću jedne i druge strane.O,sudaru femura i tibije i propratnih više koji kao da regulišu,ali ne regulišu.Da li su "doktori "od ravnopravnosti svoj posao dobro odradili.Možda nošeni velikom željom u suprotno je pretvorili.Ostalo je…
20500
- Poezija
Убијеђење
Прошла је зима Заправо неколико деценија Гледам вијетар носи Све зашто смо се жељели прихватити Али остаје једно само једно Оно што увек покушавају Да запале,униште,закопају И најстрашније прећуте Ето само то остаје И то ме убијеђује Дамир Максић
5700


- Esej
Teatar Spavajućih Duša
Umorila sam se od misli koje lutaju, koje sve znaju bolje od mene, bilo to u prošlosti ili budućnosti; ali nikada, baš nikada, nisu usmjerene na sadašnjost. ... Sam pojam toga da ja zapravo ne postojim, osim kao glumac na sceni, izbio me iz cipela! Morala sam se pridržati za sudoper. Bio je hladan i čvrst, a ja sam bila topla i mekana, kao da prvi put osjetim vlastiti dodir. Mokrim rukama dotakla sam lice i osjetila svježinu vode na kapcima, obrazima i usnama. Kad sam otvorila oči bila sam jabuka, daleko otpala od stabla. ...
4000

- Poezija
Otrovna kiša
Padala je neka otrovna kiša. Danima već. Natapala je predeo. Posle ove kiše ništa više neće biti isto. Neće biti ni drveća ni trave. Samo beton. Beskrajna pustoš, progutaće sve. Ova planeta odavno krvari. Nigde radosti. Pojeli smo sopstvenu budućnost. Krvava kiša sve potopi. Pevam,…
11350

- Čitaonica
Sponzoruša
Da nikad od mene sponzoruša, znala sam već sa 18, kad su roditelji moje tinejdžerske ljubavi, imućni brački obrtnici, ponudili da će mi otvoriti ljekarnu. Pretpostavili su da će ambiciozna maturantica ubrzo odlepršati i domislili se kako me zadržati. „Nema govora“, dreknula je mama, „ona…
2900
