Dobrodošli u zatvor mog uma.
Tu me naslikao kao monstruma.
Dok je miješao boje,
uzimao ono najnježnije moje,
i vajao konture mog tijela po platnu,
nisam čula ni šum,
bez mojeg znanja krivio mi je um.
Ne poznah čudovište pred veselom paletom snova.
Prepustih se bosonoga i gola
na hladnim zidinama društvo mi prave moljac i stonoga.
Osakaćena za slobodu vjerovanja.
Obogaljena za čar opuštanja.
Ipak…
I zabrtvljen prozor rđa,
moja je glava od monstruma tvrđa.










Ostavite odgovor