Moram ići,
čujete li,
ne pitajte kuda,
niti zašto baš sada.
U meni su odavno ugašena svjetla
i nemam više nikoga
ko bi ih upalio.
Vi ne znate kako izgleda tuga.
Vi ste je sreli na trenutak,
pa produžili dalje.
Ja sam sa njom dijelio život,
hranio je svojim vremenom
i gledao kako raste.
U meni za mene,
nema života.
Ako ikada poželite upoznati bol,
ne tražite je po grobljima,
ni u napuštenim kućama.
Zavirite u moju dušu.
Tamo još sjedi dječak
koji čeka sreću
za koju je kasno da dođe.









Ostavite odgovor