Tvoj dom
Spavaj mirno
tu sam da ti čuvam san.
Onda,
kad se dan iskrade,
kad završe se sva traženja,
umoriš se od lutanja
i napokon sebe nađeš
Tu na mom jastuku .
Pusti me da ti šapnem
kako tu je tvoj dom .
Ja sam ti kuća,
bašta, i vrt.
I bespotrebno kilometre trošiš
jer vrtiš se u krug.
Skrati korak,
vidi - to smo mi,
od trnja i utabanog lišća satkani,
naše su staze duge
ali u nama ima još proleća
i jeseni.
Nek padaju kiše
i duvaju vetrovi,
ti samo spusti glavu
i ne brini.
Biću tu i kad se probudiš.
Kako ti se dopao tekst?
Jelena Mitic
Jelena Mitić rođena je u okolini Pančeva. Ljubav prema poeziji nosi još od detinjstva, kada je, uz oca, zavolela svet stihova i reči. Piše već nekoliko godina, vođena sirovom emocijom iz koje nastaju stihovi — iskreni, lični i oslobođeni potrebe da se uklope u bilo…
- tekstova
- 12
- čitanja
- 150
- reakcija
- 15
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600
Vožnja do sebe
Zanima me o čemu razmišljaš dok se voziš praznim ulicama? Kakve to emocije ne mozeš da izneseš iz sebe preko dana pa imaš potrebu da ih "vozaš" noću? Da li ti mesto na koje ideš donosi odgovore ili samo kratkotrajni mir i utehu? Zamišljam te…
1120
Želja
Vrtim se, bežim, žurim, da napokon stignem u sebe. Da dohvatim sve strahove koji su, kao maslačak u „Ljubavnoj pesmi“, dostigli nebo. A nemam krila da stignem do gore. I njih su mi skratili. Nemam ni snage da ga povučem, jer se ukorenio u oblak.…
1310
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
800