Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Jesenja noć

Ni ove noći
spavati neću moći.
Tonem, gubim se
u tišini i samoći.

Lutam praznim ulicama,
dok lišće šušti pod nogama.
Senke golog granja
vraćaju me u sećanja.

Sva ta boja zlata,
posle kiše biće od blata.

O, jeseni,
probudiš svu tugu u meni.

Da sam barem kao selica
Kad me duga jesenja noć zagolica
Rasirim svoja krila
I pobegnem iz tog sivila.

Jer možda tamo neko proleće
novu nadu doneće.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Tamara Vujanović

Tamara Vujanović u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Poezija.

tekstova
4
čitanja
28
reakcija
3
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    Ožiljak

    Ožiljak, taj reljefni otisak, on je znak da si nekad bio jak. Taj neizbrisivi trag svaki put ponovo zaboli, kao da rana od juče postoji. I mislio si da će sa tobom srasti, da će deo tebe postati, da će sećanje na bol nestati, da…

    Tamara Vujanović21. novembar · 1 min čitanja

    600

    Poezija

    Ćutanje

    Ćutanje su reči koje žvaćeš, žvaćeš, i na kraju žive gutaš. Misliš sigurne su, pa ni ne sumnjaš. Ali vremenom, počinješ da štucaš i svako novo ćutanje sve teže progutaš. Izbaci ćutanje iz sebe, ne dozvoli da nesažvakana reč tebe pojede. Veruj mi, malo njih…

    Tamara Vujanović20. novembar · 1 min čitanja

    920

    Poezija

    Oštrica

    Reči su se razbile kao staklo — oštro i glatko. Puklo je bez zvuka. Tišina sada pleše i srce seče deo po deo - dok ne isteče.

    Tamara Vujanović20. novembar · 1 min čitanja

    400

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    Prazni svjetovi

    Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…

    Maya Elara22. novembar · 1 min čitanja

    900

    Poezija

    Sedam godina posle

    SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…

    Jelena Mitic21. novembar · 1 min čitanja

    600

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi