Ožiljak
Ožiljak,
taj reljefni otisak,
on je znak
da si nekad bio jak.
Taj neizbrisivi trag
svaki put ponovo zaboli,
kao da rana od juče postoji.
I mislio si da će sa tobom srasti,
da će deo tebe postati,
da će sećanje na bol nestati,
da ćeš vremenom prihvatiti
i životu oprostiti.
Ali bedž sudbine
ponosno stoji kao dokaz -
da si krvario,
da je bolelo,
i da si preživeo poraz.
Kako ti se dopao tekst?
Tamara Vujanović
Tamara Vujanović u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Poezija.
- tekstova
- 4
- čitanja
- 28
- reakcija
- 3
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Ćutanje
Ćutanje su reči koje žvaćeš, žvaćeš, i na kraju žive gutaš. Misliš sigurne su, pa ni ne sumnjaš. Ali vremenom, počinješ da štucaš i svako novo ćutanje sve teže progutaš. Izbaci ćutanje iz sebe, ne dozvoli da nesažvakana reč tebe pojede. Veruj mi, malo njih…
Oštrica
Reči su se razbile kao staklo — oštro i glatko. Puklo je bez zvuka. Tišina sada pleše i srce seče deo po deo - dok ne isteče.
Jesenja noć
Ni ove noći spavati neću moći. Tonem, gubim se u tišini i samoći. Lutam praznim ulicama, dok lišće šušti pod nogama. Senke golog granja vraćaju me u sećanja. Sva ta boja zlata, posle kiše biće od blata. O, jeseni, probudiš svu tugu u meni. Da…
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
900
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600