Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Vjerujem u tebe

POSTOJE LJUDI KOJI NAM POSTANU DOM ❤️

Postoje ljudi koje sretnemo, zavolimo i nastavimo živjeti.

A postoje i oni rijetki koji se toliko tiho nastane u nama da jednog dana shvatimo kako više ne znamo gdje završavaju naše misli, a počinju one koje pripadaju njima.

Ne zato što smo zaboravili ko smo.

Nego zato što smo pored njih pronašli dio sebe za koji nismo ni znali da nam nedostaje.

I znaš…

Nije ljubav uvijek u velikim obećanjima, skupocjenim poklonima i riječima koje zvuče kao da su napisane za najljepši ljubavni roman.

Ponekad je ljubav sasvim mala.

Stane u jedno: „Jesi li umorna?“

U pogled koji te pronađe među stotinu drugih.

U ruku koja potraži tvoju, bez posebnog razloga.

U osmijeh koji ti neko pokloni baš onda kada ti je najpotrebniji.

I u ono najnježnije…

Kada ne moraš biti ni jaka, ni nasmijana, ni savršena.

Kada smiješ biti samo ti.

Sa svim svojim strahovima, nesigurnostima, ludostima, snovima i onim malim dječijim radostima koje godinama skrivaš od svijeta.

A neko te baš takvu pogleda i ne poželi da te mijenja.

Nego da te zagrli.

I ostane još malo.

Jer postoje zagrljaji koji traju nekoliko sekundi, a u nama ostanu godinama.

Postoje poljupci koji se dogode sasvim obično, a srce ih pamti kao najljepše datume.

I postoje ljudi koji nam ne obećaju cijeli svijet, ali nam svojim prisustvom uljepšaju onaj mali dio svijeta u kojem živimo.

A možda je upravo to najljepša ljubav.

Ona u kojoj ne moraš svakoga dana čuti hiljadu velikih riječi da bi osjetio koliko nekome značiš.

Ona u kojoj se dvoje ljudi ne takmiče ko više voli, nego se raduju što imaju jedno drugo.

U kojoj se snovi ne dočekuju sa sumnjom, nego sa riječima:

„Vjerujem u tebe.“

Jer, vjerujte mi…

Nije mala stvar kada neko vjeruje u vaše snove čak i onda kada se vi još pomalo plašite da ih izgovorite naglas.

Nije mala stvar kada se neko raduje vašem osmijehu kao da je njegov.

I nije mala stvar kada u ovom velikom, bučnom svijetu pronađete čovjeka pored kojeg vaše srce konačno govori svojim najnježnijim glasom.

Zato, ako imate nekoga ko vas čuva u svojim mislima, ko vam poklanja vrijeme, ko se raduje vašoj sreći i ko vas ohrabruje da budete ono što jeste…

Nemojte takvu ljubav mjeriti onim što nemate.

Čuvajte ono što imate.

Jer neke ljubavi nisu savršene.

Neke nemaju jednostavan put.

Neke ne mogu stati u pravila koja je svijet odavno napisao.

Ali i među njima postoje one koje čovjeku pokažu koliko jedno srce može biti nježno.

A ja?

Ja sam samo jedna mala žena, velikog srca, koja je jednom poželjela da svoje osjećaje sačuva od zaborava.

I nisam ni slutila da će od tih osjećaja nastati toliko riječi.

Da će od jednog osmijeha nastati pjesma.

Od jednog zagrljaja čitava stranica.

A od jedne ljubavi…

Priča koju moje srce nikada neće prestati pisati.

Jer postoje ljudi koje volimo.

A postoje i oni zbog kojih u nama progovori poezija.

I ako ste ikada sreli nekoga zbog koga je vaše srce postalo nježnije nego što ste mislili da može biti… onda znate o kakvoj ljubavi pišem. ❤️

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Zvončica

Zvončica ❤️ Ja sam Zvončica, žena koja svoje najdublje emocije pretvara u stihove. Ne pišem da bih pronašla savršene riječi, već da bih sačuvala osjećanja koja su previše dragocjena da bi ostala neizgovorena. Moja poezija nastaje iz srca. Iz ljubavi, nježnosti, čežnje,…

tekstova
22
čitanja
151
reakcija
3
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    ❤️ KAD DUŠA NEKOG PREPOZNA ❤️

    KAD DUŠA NEKOGA PREPOZNA Ne dolazi ljubav uvijek kada je zovemo, niti bira vrijeme da nam srce dotakne, nekad se pojavi baš kad se ne nadamo, pa sve što smo znali u jednom trenu pomakne. I ne mora ništa veliko da se dogodi, dovoljan je…

    Zvončica19. novembar · 1 min čitanja

    700

    Poezija

    ZABRANJENA A PRELIJEPA LJUBAV

    ZABRANJENA, A PRELIJEPA LJUBAV ❤️ Nije nas život pitao smijemo li se sresti, ni hoće li nas putevi jedno drugom odvesti. Samo je spojio dva pogleda u jednom trenu, i probudio ljubav dugo uspavanu u vremenu. Nismo je tražili, a sama nam je došla, kroz…

    Zvončica18. novembar · 2 min čitanja

    610

    Poezija

    ❤️ U TEBI SAM PRONAŠLA SVE ❤️

    U TEBI SAM PRONAŠLA SVE Nisam znala da se sreća može tako tiho zvati, da u jednom toplom pogledu čitav život može stati. Nisam znala da postoje ruke što od tuge brane, da se duša može smiriti kad na tvoje grudi stane. A ti si…

    Zvončica15. novembar · 1 min čitanja

    2320

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    300

    Poezija

    Prazni svjetovi

    Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…

    Maya Elara22. novembar · 1 min čitanja

    800

    Poezija

    Sedam godina posle

    SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…

    Jelena Mitic21. novembar · 1 min čitanja

    600

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi