Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Proza

Porodični ručak 1

Zraci jesenjeg jutarnjeg sunca bojažljivo su prodirali

u dnevnu sobu skromnog stana u predgrađu. Mnogo joj

je smetalo što je premaz na parketu bio visokog sjaja pa

se na njemu videlo svako zrnce prašine. Volela je da sve

u kući bude čisto i stvari odložene na mesto, ali ponekad

je imala utisak da gubi bitku protiv uporne prašine.

Naročito kada je zašla u godine u kojima joj zdravstveno

stanje nije dopuštalo mnogo rada.

Uredno je vadila jednu po jednu knjigu sa police,

brišući prašinu. Bila je ponosna na njihovu skromnu

biblioteku ispunjenu putopisima o najrazličitijim

krajevima sveta. Godinama je skupljala knjige i trudila

se da ih na polici poređa po nekom logičnom redu,

od zapada ka istoku. Uživala je čitajući opise dalekih

i divljih predela koje nikada nije posetila. To joj je bio

jedini prozor u svet. Zamišljala je kako šeta napuštenim

plažama sa belim peskom oivičenim visokim palmama,

istražuje guste savane prepune živopisnog rastinja, plovi

brodom preko okeana... Nikada nije putovala van zemlje,

a s obzirom da joj je pedeset osam godina verovatno i

neće.

Bila je obučena u jednostavnu sivu haljinu na

kopčanje koja joj je dosezala do ispod kolena. Iako je

haljina skrivala njenu građu, figura joj je bila skladna sa

lepim odnosom struka i kukova. Za nekadašnje pojmove

8 NENAD PIPER

bila je srednje visine, ali imajući u vidu da se godinama

lagano pogrbila sada bi mogla da bude okarakterisana

kao niska žena. U ovom trenutku, kada se pogleda u

ogledalo, mogla je samo da nasluti obrise lepote koju

je nekada imala. Ime Divna pristajalo joj je dok je bila

mlada. Sada ga vezuje isključivo za svoj karakter. Na

nogama je imala nazuvke od vune koje je volela da

naziva tihotapke. Taj izraz je zavolela kada ga je prvi

put čula, još kao mala. Njena majka je koristila tu reč,

a ona bi je ponavljala kao papagaj, kad god bi je čula.

Kosa joj je bila uredno kratko ošišana, skoro potpuno

seda. Nikada nije imala želju da farba kosu, smatrala je

da svaka seda vlas ima svoju priču zbog koje je izgubila

pigment. Njen život nije bio lak, naprotiv. Teško je bilo

od početka, jer su se ona i njen muž venčali vrlo rano i

poželeli da odu sa sela i započnu život u gradu. On da bi

se doškolovao, a ona ga je pratila iz želje da ga podrži.

Nije bilo dovoljno novca da se oboje školuju. Želela je da

završi turističku školu i postane vodič, ali nikada nije

bilo pravo vreme. Prvo se školovao muž, posle su došla

deca i nikada više nije bilo prilike za njeno školovanje.

Završila je kao domaćica. To joj nije previše smetalo, jer

je bila odgajana u kući u kojoj je to bio uobičajen poredak

stvari, ali je i dan danas kopka kako bi njen život izgledao

da je ipak završila školu i radila ono što voli. Na nosu su

joj bile naočari sa visokom pozitivnom dioptrijom bez

kojih nije mogla ništa da vidi. Okvir je bio vrlo grub,

kockast i crn i potpuno je odudarao od njenog i dalje

nežnog lica, iako sada potpuno izboranog. Ali njoj to

nije bilo važno. Naočare su obavljale svoju funkciju i to

je bilo jedino bitno.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
Korica knjige Porodični ručak
Knjiga pisca

Porodični ručak

Roman · 2024 · Besani Online · 344 str.

Ovo je priča o tipičnoj srpskoj porodici. Sve u njoj je kao da je tvoje ili moje ili nekog koga znaš. Siromaštvo, žrtva, rađanje, stvaranje, uzdizanje i raspad. Majka je domaćica, topla i pitoma kao njene vunene natikače - Divna i po imenu i u duši. Otac Ljubiša je stara škola - grub, ali pravedan. Početak stvaranja porodice određuje siromaštvo bez prostora za emocije i želje. Taj period deluje da pripada samo Divni, kao i sva njena rođena i nerođena deca. Uspomene na njih spakovane su kao i njihove igračke u kutijama o kojima samo ona brine. Otac nije u to uključen. On je za to vreme bio van kuće, obezbeđujući budućnost i sigurnost svojoj ženi i deci. Vremenski tok ove priče je pomalo kao veliki spiralni tobogani na bazenima. Prošlost i osvetljenje kamena temeljaca porodice naizmenično se stapaju sa sadašnjim trenutkom i realnostima njihove na prvi pogled toliko različite dece. Okupljanje porodice na ručku će konačno rasvetliti sve ili neće ništa. Koliko će vam stvari postati jasne, zavisi od toga koliko ste kao čitalac pazili dok ste se vozili niz tobogan. Čitanje ove knjige jeste luda vožnja toboganom. Sve je zabavno i toplo, uzbudljivo i neverovatno, malo strašno, a bude i koja suza. I sve je nekako normalno, kao dečja igra, kao komšija koji živi do vas četrdeset godina. Iznenađenje će naravno doći i spremni ili ne desiće se veliki pljus u sudaru sa mutnom vodom. Samo ovoga puta neće biti praćen veselim dečjim cičanjem. U šoku i neverici ponestaće vam vazduha.

ISBN 978-86-82234-75-3

O piscu

Nenad Piper

Zemun, Beograd

Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…

tekstova
11
čitanja
40
reakcija
2
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Proza

    Različiti ljudi 6

    Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…

    Nenad Piper22. novembar · 2 min čitanja

    200

    Proza

    Porodični ručak 5

    Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…

    Nenad Piper18. novembar · 4 min čitanja

    100

    Proza

    Različiti ljudi 5

    „Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…

    Nenad Piper18. novembar · 2 min čitanja

    500

    02

    Slično: Proza

    Cela rubrika
    Proza

    5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)

    THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…

    Eloïz A. Rogers20. novembar · 7 min čitanja

    300

    Proza

    LAZAR I STANIJA (odlomak)

    LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…

    Dusan Genc18. novembar · 11 min čitanja

    700

    Proza

    2. The Beginning

    Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…

    Nina Bovan18. novembar · 3 min čitanja

    1200

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi