Različiti ljudi 5
SerijaRazličiti ljudi
„Jeste li vi zvali taksi?”
Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje
sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko,
pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u
ovom kraju? Ali ćutao sam. Trudim se da ne budem napadan i samo da
pomognem ako neko to traži od mene.
Upitao sam je da li joj je hladno i da li želi da pojačam grejanje. Odgovorila
je kratko da ne treba. Sedela je nagnuta na stranu, blago skupljenih
nogu. Imala je bolan pogled i jednu ruku položenu na stomaku.
Ćutala je. I ja sam ćutao. Vozio sam u smeru željene adrese.
Sišli smo na auto-put. Nije bila neka gužva, raščistilo se već. Milina
je voziti kada nije gužva. Vozio sam lagano i skoncentrisano. Nisam
pustio muziku na radiju. Primetio sam da mi nedostaje. Upitao sam
da li bi joj smetalo da uključim radio. Kao da se trgla iz razmišljanja i
rekla:
„Molim vas nemojte, nije mi do muzike u ovom trenutku.”
Čudno, pomislio sam. Mene muzika uvek nekako razveseli ili smiri.
Po njenom izražavanju rekao bih da ima dobro obrazovanje. Deluje
lepo i negovano, obučena u dobru garderobu. Zašto bi jedna takva mlada
osoba bila neraspoložena? Život je pred njom.
U jednom trenutku samo se trgla kao oparena i uspaničeno, ali tromo
rekla:
„Stanite! Stanite odmah, moram da izađem!”
Brzo sam stao uz bankinu. Ona je otvorila vrata i zapinjući za donju
ivicu automobila izašla napolje, uhvatila se za bankinu i krenula da povraća.
Dograbio sam flašu vode i maramice i izašao za njom. Jadno dete,
ko zna šta joj se desilo. Prišao sam joj i mokru maramicu joj stavio na
čelo. Držao sam joj glavu kako bih joj olakšao. Povratila je još jednom,
a onda je počela da rida od plača. Dao sam joj maramice da se obriše,
a ona se samo okrenula i sela na bankinu držeći čelo rukama i glasno
plakala. Promrmljala je kroza zube:
„Mislila sam da je gotovo sa ovim.”
Našao sam se u prilično neprijatnoj situaciji. Vrlo brzo me je obuzela
neka strepnja pomešana sa strahom. Kao da mi je devojka prenela
svoja osećanja. Pomilovao sam je po glavi iako se to kosilo sa mojim
profesionalnim odnosom prema klijentima. Ali nisam mogao da se
obuzdam. Valjda mi je proradio onaj očinski zaštitnički instinkt. Imao
sam potrebu da je utešim. Rekao sam da će sve biti u redu i da će proći.
Nisam znao šta drugo da kažem. Na ove reči je podigla pogled prema
meni brišući uplakano lice maramicom koja je već bila mokra i nije mogla
ništa od suza da pokupi i rekla ogorčeno:
„Ništa Vi ne znate! Moj život je uništen!”
Različiti ljudi
Svi delovi redom
Kako ti se dopao tekst?

Različiti ljudi
Marko Jovanović je čovek u najboljim godinama koji pokušava da odabrane puteve sa svojih životnih raskrsnica nosi onako kako najbolje ume i zna. Provodeći dane za volanom taksi udruženja, iza sebe ima prekinutu akademsku karijeru iz koje kao uspomenu čuva bogatstvo moralnih principa i propali brak iz koga su kao jedino vredna ostala dva deteta. U beskrajnim kruženjima po gradu, stiče sasvim nova životna iskustva koja mu pomažu ne samo da razume život u svom najesencijalnijem obliku nego da odgovori i na mnoga svoja neodgonetnuta pitanja koja ga obavijaju uvek kada u svom taksiju ostane sasvim sam.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Porodični ručak 4
„Tata, hoće li skoro? Tata, kad će mama doći? Tata, koliko još treba da čekamo?” On je pokušao da je umiri govoreći joj da će uskoro i da se malo strpi, ali ona nije imala strpljenja. Tu je u potpunosti ličila na njega. Ustala je…
300
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200