Porodični ručak 4
SerijaPorodični ručak
„Tata, hoće li skoro? Tata, kad će mama doći? Tata,
koliko još treba da čekamo?”
On je pokušao da je umiri govoreći joj da će uskoro
i da se malo strpi, ali ona nije imala strpljenja. Tu je u
potpunosti ličila na njega. Ustala je sa stolice i krenula
da šetka unaokolo razgledajući okačene plakate, natpise
iznad šaltera, oglasnu tablu. Izdižući se na prstiće
pokušavala je da vidi kroz prozor, ali je bila preniska.
„Tata, možeš li da me podigneš da vidim kroz
prozor?”
Ljubiša se nasmejao i prišao joj. Uzeo je obema
rukama i podigao visoko tako da je mogla da ima pogled
na šumicu koja se prostirala iza porodilišta. Sviđao joj se
pogled i uzbuđeno je viknula:
„Vaaauuu! Diiiivnoooo! Ja kao da letim!”
U tom momentu su se začula vrata i Ljubiša se, držeći
je i dalje u rukama, okrenuo. Ugledao je Divnu umornog
lica, pokupljene kose u labavu punđu kako u rukama drži
njihovu ćerku uvijenu u roze ćebence. Delovalo je kao
da pokušava da se osmehne, ali nije mogla. Na ramenu
joj je bila torba. Vidno je bila teška, jer joj je desno rame
bilo niže od levog. Beba je neutešno plakala. Spustio je
Gordanu i žurno krenuo da uzme torbu od nje.
„Šta joj je?”, upitao je.
Divna je počela da plače i samo kroz plač izgovorila:
„Ne znam, stvarno, mnogo plače, baš sam
iscrpljena...”
U međuvremenu je Gordana pritrčala Divni vičući:
„Mamaaa, mamiceee, baš sam te se uželela!”
Divna je pružila mužu bebu da je pridrži kako bi
mogla da zagrli Gordanu. Kleknula je i primila u širok
zagrljaj. Plakale su obe.
Nakon dolaska kući, postalo je još gore. Aida je mnogo
plakala, ne samo kad je gladna ili joj je puna pelena, nego
iz mnogo razloga. Bila je izuzetno osetljiva. Smetali su
joj zvukovi, jako svetlo, šuškanje stvarima... Nekada je
izgledalo da joj sve smeta i u njoj izaziva instinktivnu
reakciju plakanjem. Divna je nosila u rukama, pevala
pesmice, nunala, dojila, radila sve što je znala kako bi je
umirila. Umelo je da potraje dugo dok se Aida ne smiri
i zaspi. Iako bebe u prvim mesecima spavaju skoro po
ceo dan, Aida je malo spavala. U tim situacijama Divna
je iscrpljena zaspivala sa njom kako bi prikupila snage
da izdrži ciklus do sledećeg spavanja. Bila je izmučena,
na izmaku snage. Gordana je s druge strane postala
nezadovoljna zbog manjka pažnje koji joj je Divna
ukazivala, ali sa ovakvom bebom nije bilo ni vremena
ni kapaciteta da joj se više posveti. Noći su bile najgore.
Aida je umela da plače po pola noći i da razbudi celu
kuću. Gordana je takođe počela da iskazuje problem sa
koncentracijom zbog isprekidanog sna, a Ljubiša je bio
nervozan, jer je navikao da se dobro naspava tokom noći.
Svi su bili vidno isfrustrirani promenom koju je Aida
donela u njihove živote.
Situacija u kući se stabilizovala nakon tri meseca.
Aida je već postala delimično svesna sebe i svog postojanja
i prestala da plače na svaki nadražaj. Divna je znala da
je njena posvećenost detetu i celodnevna usmerenost
na nju uticala na to da je izreguliše. Svi u kući su živnuli
i uspeli da zaborave patnju kroz koju su prolazili u
najranijem periodu Aidinog života. Međutim, Aida je
svakako bila osetljivo dete koje je imalo burne reakcije
na jake stimulanse. Izuzetno emotivno je doživljavala
svaki od njih bilo da je u njoj izazivao pozitivna osećanja
ili strah i anksioznost. Imala je jasne emotivne reakcije
koje je vrlo rano uspevala da reprodukuje u smeh ili plač.
Takva je i danas, osetljiva i nežna, umetnička duša i veliki
sanjar.
Porodični ručak
Svi delovi redom
Kako ti se dopao tekst?

Porodični ručak
Ovo je priča o tipičnoj srpskoj porodici. Sve u njoj je kao da je tvoje ili moje ili nekog koga znaš. Siromaštvo, žrtva, rađanje, stvaranje, uzdizanje i raspad. Majka je domaćica, topla i pitoma kao njene vunene natikače - Divna i po imenu i u duši. Otac Ljubiša je stara škola - grub, ali pravedan. Početak stvaranja porodice određuje siromaštvo bez prostora za emocije i želje. Taj period deluje da pripada samo Divni, kao i sva njena rođena i nerođena deca. Uspomene na njih spakovane su kao i njihove igračke u kutijama o kojima samo ona brine. Otac nije u to uključen. On je za to vreme bio van kuće, obezbeđujući budućnost i sigurnost svojoj ženi i deci. Vremenski tok ove priče je pomalo kao veliki spiralni tobogani na bazenima. Prošlost i osvetljenje kamena temeljaca porodice naizmenično se stapaju sa sadašnjim trenutkom i realnostima njihove na prvi pogled toliko različite dece. Okupljanje porodice na ručku će konačno rasvetliti sve ili neće ništa. Koliko će vam stvari postati jasne, zavisi od toga koliko ste kao čitalac pazili dok ste se vozili niz tobogan. Čitanje ove knjige jeste luda vožnja toboganom. Sve je zabavno i toplo, uzbudljivo i neverovatno, malo strašno, a bude i koja suza. I sve je nekako normalno, kao dečja igra, kao komšija koji živi do vas četrdeset godina. Iznenađenje će naravno doći i spremni ili ne desiće se veliki pljus u sudaru sa mutnom vodom. Samo ovoga puta neće biti praćen veselim dečjim cičanjem. U šoku i neverici ponestaće vam vazduha.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Različiti ljudi 5
„Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…
500
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200