Porodični ručak 3
SerijaPorodični ručak
Godinu dana nakon Gordaninog rođenja, ponovo je
ostala u drugom stanju. Bila je neizmerno srećna zbog
druge trudnoće. Nije mogla da dočeka muža da stigne
kući i saopšti mu radosne vesti.
Kada je stigao, s vrata ga je zagrlila i rekla mu:
„Ja sam ponovo trudna!”
„Kako?”, upitao je vidno iznenađeno.
Zbunila se na trenutak ne znajući na koji način da
odreaguje na ovakvo pitanje.
„Pa lepo, isto kao prošli put”, odgovorila je kroz
osmeh.
„Nemoguće! Pa vodili smo računa da do ovoga ne
dođe! Dovraga!”
Osmeh joj se ukočio na licu. Nije očekivala ovakvu
reakciju. I ranije su pričali o tome da žele veliku porodicu
i to im je bila jedna od zajedničkih težnji. Sada je bila
potpuno zatečena.
„Ali, dragi, znaš da oboje želimo da imamo više dece.
U čemu je problem?”
„Problem je u tome što nemamo para. I ovako
krpimo kraj s krajem. Jedva da imamo da podmirimo
najosnovnije. Živimo od moje pripravničke plate i
crkavice koju ti plaćaju oni stanari. To je baš malo. Ne
možemo da pravimo decu i da ne razmišljamo šta će biti
kada se rode. Bićemo kao one porodice koje se provlače
po novinama i televiziji:
„Porodica sa petoro dece živi u teškim uslovima!
Nemaju ni za hranu, molim vas pomozite!”
Neću da dozvolim da se tako nešto desi našoj deci.
Treba to othraniti!”
Primetila je na njemu taj gnevni pogled. Nikada
nije umela da se nosi sa njim. Beonjače mu se zakrvave,
rožnjače postanu još crnje, a guste crne obrve se nadviju
oblikujući mu strašno lice ljutog čoveka. Ustuknula
je. Gledala ga je pravo u oči i svakim trenom sve više
osećala kako joj se noge oduzimaju. Onesvestila se, tu
pred njim. Sledeće čega se seća je kako leži na krevetu
mokre glave i gornjeg dela tela i njega koji stoji nad
njom i šamara je. Uspela je da dođe sebi. Ni dan danas
ne zna da li se onesvestila od straha, neverice, tuge ili
trudnoće. Otvorila je oči, ali još uvek nije videla jasno.
Ljubiša je nad njom vikao da se osvesti. Počela je da čuje
koliko je glasan. Podignutom rukom mu je signalizirala
da prestane i da će biti dobro. Ustao je i otišao da joj
donese čašu vode. Ona se teško pridigla i uspravila na
kauču. Ispila je pola čaše vode koju je doneo i osetila
kako joj se voda sliva niz grlo i hladi unutrašnjost tela.
Nije mogla da progovori. Samo je zurila u jednu tačku na
zidu pokušavajući da obradi ovaj događaj. Ma koliko se
trudila, njene misli su bile trome i nepovezane kao da joj
je mozak sazdan od zarđalih zupčanika koji neprestano
zapinju i ne mogu da naprave pun krug. On je ćutke seo
pored nje. Spustio je ruke savijene u laktovima na kolena
i stavio glavu među njih. Pokrio je lice kao da ne može da
podnese trenutnu situaciju. Ćutali su neko vreme. Niko
nije znao šta da kaže... ili nije hteo. Ćutnja je postala
gusta i nepodnošljiva. Divni se malo razbistrilo i odlučila
je da progovori.
Okrenuvši se ka mužu, koji je sedeo nepomično
zavaljen na kauč opuštenog tela i ruku, tiho je rekla:
„Šta si želeo ovim da mi kažeš?”
Duboko je disao kao da ne može da nadiše dovoljno.
Gledao je ispred sebe nemogavši da je pogleda u oči.
Izgovorio je tiho, ali odsečno:
„Ne možemo da zadržimo bebu.”
Teške reči su je pogodile direktno u utrobu u kojoj
je tek krenuo da se razvija novi život. Instinktivno je
stavila ruke na stomak i počela da plače. Suze su krenule
sporo, ali se svakim trenutkom količina suza povećavala.
Kvasila je već nakvašenu majicu i činilo joj se da će se
udaviti u sopstvenim suzama. On ne želi bebu. To je
jedini zaključak koji je uspela da izvuče iz ono malo reči
koje je izgovorio. Ali kako je moguće da ne želi? Kako?
Pa oduvek su o tome maštali. Ili je to bila samo njena
uobrazilja?
Porodični ručak
Svi delovi redom
Kako ti se dopao tekst?

Porodični ručak
Ovo je priča o tipičnoj srpskoj porodici. Sve u njoj je kao da je tvoje ili moje ili nekog koga znaš. Siromaštvo, žrtva, rađanje, stvaranje, uzdizanje i raspad. Majka je domaćica, topla i pitoma kao njene vunene natikače - Divna i po imenu i u duši. Otac Ljubiša je stara škola - grub, ali pravedan. Početak stvaranja porodice određuje siromaštvo bez prostora za emocije i želje. Taj period deluje da pripada samo Divni, kao i sva njena rođena i nerođena deca. Uspomene na njih spakovane su kao i njihove igračke u kutijama o kojima samo ona brine. Otac nije u to uključen. On je za to vreme bio van kuće, obezbeđujući budućnost i sigurnost svojoj ženi i deci. Vremenski tok ove priče je pomalo kao veliki spiralni tobogani na bazenima. Prošlost i osvetljenje kamena temeljaca porodice naizmenično se stapaju sa sadašnjim trenutkom i realnostima njihove na prvi pogled toliko različite dece. Okupljanje porodice na ručku će konačno rasvetliti sve ili neće ništa. Koliko će vam stvari postati jasne, zavisi od toga koliko ste kao čitalac pazili dok ste se vozili niz tobogan. Čitanje ove knjige jeste luda vožnja toboganom. Sve je zabavno i toplo, uzbudljivo i neverovatno, malo strašno, a bude i koja suza. I sve je nekako normalno, kao dečja igra, kao komšija koji živi do vas četrdeset godina. Iznenađenje će naravno doći i spremni ili ne desiće se veliki pljus u sudaru sa mutnom vodom. Samo ovoga puta neće biti praćen veselim dečjim cičanjem. U šoku i neverici ponestaće vam vazduha.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Različiti ljudi 5
„Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…
500
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200