Različiti ljudi 4
SerijaRazličiti ljudi
„Ne volim baš da pričam o tome”, počeo je. „Te godine sam napunio
osamnaest. Jedva sam dočekao dan da konačno mogu da kažem da ja
odlučujem i mislio sam da je ceo svet moj. Bilo je leto i insistirao sam
da odem kod svog rođaka koji živi u Australiji. Pozvao me je da provedem
mesec dana kod njih. Žudeo sam da isprobam kakvi su im talasi,
jer sam čuo da su tamo sjajni za surf. Poneo sam i svoju dasku. Bilo mi
je baš gotivno tamo. Prvih dana talasi nisu bili previše visoki, ali je bilo
super za zagrevanje. Svakog jutra sam surfovao. Nije mi bilo teško da
ustanem rano i da već u sedam budem na plaži. Jednog dana je duvao
baš jak vetar i stvarao je ogromne talase. Bio sam uzbuđen i poželeo
sam da zajašem najveće talase koji su se izvijali iz mora. Video sam
četvoricu surfera koji su već bili zauzeli svoje pozicije i vešto jahali talasima.
Krenuo sam i ja. Kako sam samo uživao! Jahao sam na talasima
koji su me podizali i spuštali, uletao sam u talas koji je prelazio preko
moje glave i uvek trijumfalno izlazio. Sve do jednog trenutka, kada sam
neoprezno uleteo u veliki talas koji me je poklopio. Nisam znao šta se
dešava. Osetio sam jak udar talasa i kako voda nosi moje telo. Nisam
imao više kontrolu nad njim. A onda, samo odjednom, talas me je bacio
na stenu i oštar bol u leđima mi se proširio telom. Ono se odjednom
opustilo preko stene. Ležao sam na leđima, a sunce me je zaslepljivalo.
Okretao sam glavu na stranu kako bih mogao išta da vidim. Pod rukama
sam osetio ljigav sloj na steni. Nisam imao za šta da se uhvatim da
se pridignem. Nisam ni mogao... Noge nisam osećao. Pokušao sam da
ih pomerim, ali nije išlo. Ostao sam tako da ležim na steni. Nepomičan.
Zagledan u nebo.
Ubrzo mi je prišao jedan od surfera i pitao me jesam li dobro. Nisam
znao šta da mu kažem, a nisam ni mogao baš da govorim. Telo
mi je bilo mlitavo i neposlušno. Mozak mi nije radio, grlo mi je bilo
potpuno suvo, a glas utanjio. Izgovorio sam samo: ‛Talas me je bacio...
ne osećam ništa.’ Momak je pokušao da me pridigne i tada sam shvatio
da ne osećam noge. Bio sam prestravljen. Počeo sam da plačem. Brzo je
shvatio šta se dešava i rekao mi da ne brinem i da će me izvući. Uskoro
je došla po mene spasilačka ekipa i vratila me na obalu. Ostao sam
nepokretan. Noge ne osećam. Od tada je prošlo dve godine i nema napretka
u terapijama. A svašta sam probao. Nadam se da će ovo da uspe.
To mi je poslednja šansa da prohodam.”
Imao sam utisak da mi je sve ispričao u roku od dva minuta. Počeo
je smireno da priča, ali kako se približavao mestu nezgode, vidno je
ubrzavao priču i u njemu je rasla tenzija. Kao da je ponovo sve preživljavao.
Sigurno je to bio ko zna koji put kako priča o svojoj nezgodi,
ali ga je i dalje obuzimalo uzbuđenje kada shvati kako se u trenutku
njegov život promenio. Ali nekako, kada je sve ispričao, zvučao je i dalje
pozitivno vezano za svoj oporavak, što me je vrlo radovalo. Sretao sam
mlade ljude koji su u sličnoj životnoj situaciji, a potpuno izgube entuzijazam
i želju da pokušaju bilo šta što bi moglo da dovede do nekog
oporavka. Zatvore se u sebe i u kuću i odluče da prekinu svaki kontakt
sa realnim svetom, ne bi li ih ovo podsećalo da su i oni jednom bili deo
tog sveta koji hoda, trči, skače, vozi, surfuje...
Mladić me je posmatrao očekujući da nešto kažem na ovu njegovu
priču. Bio sam pomalo zatečen. Nisam znao šta je očekivao od mene da
čuje, ali sam uspeo da spojim par rečenica kako bih mu pružio podršku:
„Moram priznati da me je baš dirnula tvoja priča i mislim da si ti
jedan vrlo hrabar momak. Drago mi je što čujem da si borben i verujem
da ćeš ponovo surfovati. Čuo sam da su u Kaliforniji dobri talasi. Možda
bi mogao to da odabereš kao svoju sledeću destinaciju...”
Momak se nasmejao i rekao više za sebe:
„Uf, nadam se da će ovo da uspe!”, zagledao se kroz prozor i zamislio.
Na sledećem semaforu bilo je zeleno. Odlično. Uštedećemo dva minuta,
pomislio sam. Pogledao sam na sat na komandnoj tabli. Bilo je
9:54.
„Stižemo na vreme!”, izgovorio sam ushićeno.
Različiti ljudi
Svi delovi redom
Kako ti se dopao tekst?

Različiti ljudi
Marko Jovanović je čovek u najboljim godinama koji pokušava da odabrane puteve sa svojih životnih raskrsnica nosi onako kako najbolje ume i zna. Provodeći dane za volanom taksi udruženja, iza sebe ima prekinutu akademsku karijeru iz koje kao uspomenu čuva bogatstvo moralnih principa i propali brak iz koga su kao jedino vredna ostala dva deteta. U beskrajnim kruženjima po gradu, stiče sasvim nova životna iskustva koja mu pomažu ne samo da razume život u svom najesencijalnijem obliku nego da odgovori i na mnoga svoja neodgonetnuta pitanja koja ga obavijaju uvek kada u svom taksiju ostane sasvim sam.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Različiti ljudi 5
„Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…
500
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200