Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Proza

Različiti ljudi 4

SerijaRazličiti ljudideo 1 od 3 · u toku

„Ne volim baš da pričam o tome”, počeo je. „Te godine sam napunio

osamnaest. Jedva sam dočekao dan da konačno mogu da kažem da ja

odlučujem i mislio sam da je ceo svet moj. Bilo je leto i insistirao sam

da odem kod svog rođaka koji živi u Australiji. Pozvao me je da provedem

mesec dana kod njih. Žudeo sam da isprobam kakvi su im talasi,

jer sam čuo da su tamo sjajni za surf. Poneo sam i svoju dasku. Bilo mi

je baš gotivno tamo. Prvih dana talasi nisu bili previše visoki, ali je bilo

super za zagrevanje. Svakog jutra sam surfovao. Nije mi bilo teško da

ustanem rano i da već u sedam budem na plaži. Jednog dana je duvao

baš jak vetar i stvarao je ogromne talase. Bio sam uzbuđen i poželeo

sam da zajašem najveće talase koji su se izvijali iz mora. Video sam

četvoricu surfera koji su već bili zauzeli svoje pozicije i vešto jahali talasima.

Krenuo sam i ja. Kako sam samo uživao! Jahao sam na talasima

koji su me podizali i spuštali, uletao sam u talas koji je prelazio preko

moje glave i uvek trijumfalno izlazio. Sve do jednog trenutka, kada sam

neoprezno uleteo u veliki talas koji me je poklopio. Nisam znao šta se

dešava. Osetio sam jak udar talasa i kako voda nosi moje telo. Nisam

imao više kontrolu nad njim. A onda, samo odjednom, talas me je bacio

na stenu i oštar bol u leđima mi se proširio telom. Ono se odjednom

opustilo preko stene. Ležao sam na leđima, a sunce me je zaslepljivalo.

Okretao sam glavu na stranu kako bih mogao išta da vidim. Pod rukama

sam osetio ljigav sloj na steni. Nisam imao za šta da se uhvatim da

se pridignem. Nisam ni mogao... Noge nisam osećao. Pokušao sam da

ih pomerim, ali nije išlo. Ostao sam tako da ležim na steni. Nepomičan.

Zagledan u nebo.

Ubrzo mi je prišao jedan od surfera i pitao me jesam li dobro. Nisam

znao šta da mu kažem, a nisam ni mogao baš da govorim. Telo

mi je bilo mlitavo i neposlušno. Mozak mi nije radio, grlo mi je bilo

potpuno suvo, a glas utanjio. Izgovorio sam samo: ‛Talas me je bacio...

ne osećam ništa.’ Momak je pokušao da me pridigne i tada sam shvatio

da ne osećam noge. Bio sam prestravljen. Počeo sam da plačem. Brzo je

shvatio šta se dešava i rekao mi da ne brinem i da će me izvući. Uskoro

je došla po mene spasilačka ekipa i vratila me na obalu. Ostao sam

nepokretan. Noge ne osećam. Od tada je prošlo dve godine i nema napretka

u terapijama. A svašta sam probao. Nadam se da će ovo da uspe.

To mi je poslednja šansa da prohodam.”

Imao sam utisak da mi je sve ispričao u roku od dva minuta. Počeo

je smireno da priča, ali kako se približavao mestu nezgode, vidno je

ubrzavao priču i u njemu je rasla tenzija. Kao da je ponovo sve preživljavao.

Sigurno je to bio ko zna koji put kako priča o svojoj nezgodi,

ali ga je i dalje obuzimalo uzbuđenje kada shvati kako se u trenutku

njegov život promenio. Ali nekako, kada je sve ispričao, zvučao je i dalje

pozitivno vezano za svoj oporavak, što me je vrlo radovalo. Sretao sam

mlade ljude koji su u sličnoj životnoj situaciji, a potpuno izgube entuzijazam

i želju da pokušaju bilo šta što bi moglo da dovede do nekog

oporavka. Zatvore se u sebe i u kuću i odluče da prekinu svaki kontakt

sa realnim svetom, ne bi li ih ovo podsećalo da su i oni jednom bili deo

tog sveta koji hoda, trči, skače, vozi, surfuje...

Mladić me je posmatrao očekujući da nešto kažem na ovu njegovu

priču. Bio sam pomalo zatečen. Nisam znao šta je očekivao od mene da

čuje, ali sam uspeo da spojim par rečenica kako bih mu pružio podršku:

„Moram priznati da me je baš dirnula tvoja priča i mislim da si ti

jedan vrlo hrabar momak. Drago mi je što čujem da si borben i verujem

da ćeš ponovo surfovati. Čuo sam da su u Kaliforniji dobri talasi. Možda

bi mogao to da odabereš kao svoju sledeću destinaciju...”

Momak se nasmejao i rekao više za sebe:

„Uf, nadam se da će ovo da uspe!”, zagledao se kroz prozor i zamislio.

Na sledećem semaforu bilo je zeleno. Odlično. Uštedećemo dva minuta,

pomislio sam. Pogledao sam na sat na komandnoj tabli. Bilo je

9:54.

„Stižemo na vreme!”, izgovorio sam ushićeno.

Serija · 3 delova

Različiti ljudi

Svi delovi redom
  1. 1Različiti ljudi 417. novembar
  2. 2Različiti ljudi 518. novembar
  3. 3Različiti ljudi 622. novembar

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
Korica knjige Različiti ljudi
Knjiga pisca

Različiti ljudi

Roman · 2023 · Nova poetika · 131 str.

Marko Jovanović je čovek u najboljim godinama koji pokušava da odabrane puteve sa svojih životnih raskrsnica nosi onako kako najbolje ume i zna. Provodeći dane za volanom taksi udruženja, iza sebe ima prekinutu akademsku karijeru iz koje kao uspomenu čuva bogatstvo moralnih principa i propali brak iz koga su kao jedino vredna ostala dva deteta. U beskrajnim kruženjima po gradu, stiče sasvim nova životna iskustva koja mu pomažu ne samo da razume život u svom najesencijalnijem obliku nego da odgovori i na mnoga svoja neodgonetnuta pitanja koja ga obavijaju uvek kada u svom taksiju ostane sasvim sam.

ISBN 978-86-6317-484-9

O piscu

Nenad Piper

Zemun, Beograd

Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…

tekstova
11
čitanja
40
reakcija
2
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Proza

    Različiti ljudi 6

    Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…

    Nenad Piper22. novembar · 2 min čitanja

    200

    Proza

    Porodični ručak 5

    Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…

    Nenad Piper18. novembar · 4 min čitanja

    100

    Proza

    Različiti ljudi 5

    „Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…

    Nenad Piper18. novembar · 2 min čitanja

    500

    02

    Slično: Proza

    Cela rubrika
    Proza

    5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)

    THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…

    Eloïz A. Rogers20. novembar · 7 min čitanja

    300

    Proza

    LAZAR I STANIJA (odlomak)

    LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…

    Dusan Genc18. novembar · 11 min čitanja

    700

    Proza

    2. The Beginning

    Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…

    Nina Bovan18. novembar · 3 min čitanja

    1200

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi