Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Proza

Različiti ljudi 1

Naglo kočim. U poslednjem trenutku. Od siline kočenja telo mi je

poletelo napred, ka volanu. Vezan sam, dobro je! Iako se još uvek nije

podigla jutarnja magla, uočio sam kako ispred mog automobila put

užurbano prelazi stariji čovek koji hoda pomažući se štakama. Van pešačkog

prelaza. ‛Pobogu, čoveče, da li ti je život mio? Gde se tebi toliko

žuri da moraš da pretrčavaš van pešačkog?’ Škripa kočnica ga nije nimalo

zainteresovala da se osvrne i pogleda oko sebe. A njega se tiče.

Nemarnost? Gordost? Bezobrazluk? Ne znam ni sam… Možda i čista

glupost. Brzo sam se pribrao i okrenuo ka ženi koja je sedela na zadnjem

sedištu mog taksija. Bila je blago uzrujana, ali se uzdržala od komentara.

Ja nisam mogao. Rekao sam glasno:

„Neki se ponašaju kao život nije njihov!”

„I nije”, reče žena prilično mirno, „u božijim je rukama.”

Sa ženom koja mi je tog jutra ušla u taksi nisam razmenio više od

pozdrava dobrodošlice. Naučio sam se vremenom da budem suzdržan i

ne počinjem razgovor ukoliko druga strana ne pokaže spremnost za to.

Naročito što često vozim noću ili rano ujutro kada većina putnika i nije

raspoložena za priču. Mada, uvek pažljivo osmotrim osobu koja ulazi u

taksi. Volim da prostudiram njen izgled i držanje, manire i govor tela,

odeću i frizuru. Često sam sa sobom igram igru prepoznavanja čime

se ta osoba bavi u životu. Imam teoriju da na bazi izgleda i ponašanja

čoveka to može lako da se oceni. Naravno, uz dosta vežbe kroz praksu.

Žena je bila obučena u tamni kaput sa visokom kragnom, a oko vrata

bila joj je čvrsto vezana marama tamne boje. Boja marame se savršeno

uklapala sa bojom kaputa. Imala je začešljanu kosu u čvrstu punđu.

Bila je potpuno nenašminkana. Nakon ulaska u vozilo izgovorila je

adresu na koju idemo i sela mirno na zadnje sedište. Nogu skupljenih

ispred sebe i ruku mirno položenih preko kolena na kojima je držala

malu damsku torbicu. Da je bila našminkana i imala teget kapu, rekao

bih da je stjuardesa, a ovako sam joj dao ulogu vaspitačice.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
Korica knjige Različiti ljudi
Knjiga pisca

Različiti ljudi

Roman · 2023 · Nova poetika · 131 str.

Marko Jovanović je čovek u najboljim godinama koji pokušava da odabrane puteve sa svojih životnih raskrsnica nosi onako kako najbolje ume i zna. Provodeći dane za volanom taksi udruženja, iza sebe ima prekinutu akademsku karijeru iz koje kao uspomenu čuva bogatstvo moralnih principa i propali brak iz koga su kao jedino vredna ostala dva deteta. U beskrajnim kruženjima po gradu, stiče sasvim nova životna iskustva koja mu pomažu ne samo da razume život u svom najesencijalnijem obliku nego da odgovori i na mnoga svoja neodgonetnuta pitanja koja ga obavijaju uvek kada u svom taksiju ostane sasvim sam.

ISBN 978-86-6317-484-9

O piscu

Nenad Piper

Zemun, Beograd

Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…

tekstova
11
čitanja
40
reakcija
2
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Proza

    Različiti ljudi 6

    Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…

    Nenad Piper22. novembar · 2 min čitanja

    200

    Proza

    Porodični ručak 5

    Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…

    Nenad Piper18. novembar · 4 min čitanja

    100

    Proza

    Različiti ljudi 5

    „Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…

    Nenad Piper18. novembar · 2 min čitanja

    500

    02

    Slično: Proza

    Cela rubrika
    Proza

    5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)

    THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…

    Eloïz A. Rogers20. novembar · 7 min čitanja

    300

    Proza

    LAZAR I STANIJA (odlomak)

    LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…

    Dusan Genc18. novembar · 11 min čitanja

    700

    Proza

    2. The Beginning

    Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…

    Nina Bovan18. novembar · 3 min čitanja

    1200

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi