Različiti ljudi 2
Rano detinjstvo pamtim po lepom. Sećam se prostrane svetle kuće
sa pogledom na ulicu i male, ali rodne bašte koja se prostirala iza kuće
do visoke žive ograde što je našu razdvajala od komšijske. U njoj je
rađala većina domaćih sorti voća i povrća. I dan-danas pamtim miris
sveže ubranog paradajza i sočnih preslatkih bresaka. Sve je moglo da
se jede i bez pranja. Kao dete nisam znao šta su to pesticidi, niti sam
mogao da sanjam da ću kao odrastao žudno gledati u tezge na kojima
se prodaje organska hrana. Obožavao sam da se uspentram na drvo,
naberem bresaka koliko je moglo da mi stane po džepovima i u majicu
i nakon toga se zavalim u hladovinu ispod velikog drveta oraha i jedem
ih dokle god mi ne pripadne muka. Zatim bih posmatrao kako se lišće
drveta lagano njiše na povetarcu i, žmireći u sunce čiji su se zraci borili
da prođu kroz gustu krošnju, obuzimao bi me lak popodnevni dremež.
Dešavalo se da ispod tog drveta provedem celo popodne leškareći i
spavajući.
Naša kuća bila je skromno uređena, ali vrlo pedantna. Majka je oduvek
vodila računa da sve bude čisto i na svom mestu. Sećam se da je
svakodnevno ribala sve podove u kući neprestano ponavljajući: „Čistoća
je pola zdravlja!” Ne mogu baš da budem siguran da smo mi bili zdraviji
od drugih, ali smo generalno imali dobar imunitet i retko smo se
razboljevali. Čak i kad bi do toga došlo, majka je imala spremne razne
preparate, sirupe, travke koje su lečile sve bolesti. Iz moje perspektive,
bili smo besmrtni, jer je majka imala lek za sve. Nažalost, sa svojih petnaest,
kada mi je majka umrla od infarkta, shvatio sam da i nije baš tako.
Najranija sećanja u meni bude mnogo radosnih osećanja. Dosta
vremena u tom najranijem dobu provodio sam na ulici družeći se sa
drugom decom. Živeli smo u manjem mestu, a ulica je bila mirna, uvučena
u odnosu na ostale tako da je delovala tajnovito i ušuškano. Saobraćaja
je bilo vrlo malo pa nam je celokupan prostor trotoara i puta
bio na raspolaganju za igru. Omiljeno nam je bilo da se dobacujemo s
jedne strane puta na drugi, tipujući da loptu prebacimo baš u trenutku
dok prolazi neko vozilo. Mnogo puta nam se dešavalo da pogodimo automobil
koji prolazi, ali su vozači najčešće na nas gledali blagonaklono
i nisu nam zamerali nestašluke. Ponekad zaista imam utisak da sam te
prve godine svog života i proveo na ulici. Majka bi mi često govorila:
„Gospode, neko će pomisliti da sam te na ulici rodila... Ne mož’ te čovek
u kuću naterati.” Iskreno, na ulici mi i jeste bilo najlepše, jer sam tu
mogao da budem ono što zaista jesam.
Kako ti se dopao tekst?

Različiti ljudi
Marko Jovanović je čovek u najboljim godinama koji pokušava da odabrane puteve sa svojih životnih raskrsnica nosi onako kako najbolje ume i zna. Provodeći dane za volanom taksi udruženja, iza sebe ima prekinutu akademsku karijeru iz koje kao uspomenu čuva bogatstvo moralnih principa i propali brak iz koga su kao jedino vredna ostala dva deteta. U beskrajnim kruženjima po gradu, stiče sasvim nova životna iskustva koja mu pomažu ne samo da razume život u svom najesencijalnijem obliku nego da odgovori i na mnoga svoja neodgonetnuta pitanja koja ga obavijaju uvek kada u svom taksiju ostane sasvim sam.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Različiti ljudi 5
„Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…
500
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200