Različiti ljudi 3
Drhtavim glasom je izgovorio adresu i dodao da ide kod svog ujaka.
Podesio sam navigaciju i krenuo. Kiša je padala sve jače, a brisači su
se borili da je sklone sa šoferšajbne. Retrovizori mi nisu pomagali. Ne
volim da vozim po kiši, naročito kad su veliki pljuskovi i kad automobil
od siline kiše i vetra počinje da zanosi. Tada nemam dobru kontrolu
nad vozilom i nije mi svejedno kada nekoga vozim. Imam ja dugogodišnje
iskustvo u vožnji i taksista sam, ali svi mi imamo neke limitirajuće
faktore koji čine da se osećamo nelagodno.
Pustio sam tiho radio kako bih razbio tišinu koja je bila teška i pritiskala
me. Čovek je polako prestajao da drhti. Očigledno se malo zagrejao.
Međutim, njegov pogled je bio prikovan za jednu tačku na komandnoj
tabli. Gotovo da nije treptao.
„Jeste li dobro?”, pitao sam.
Adil kao da me nije čuo. Nisam insistirao na odgovoru. Dao sam mu
opciju da bira želi li da priča ili ne. A onda, nakon par minuta u kojima
se u pozadini pesama sa radija čulo dobovanje kiše i rad brisača, odjednom
je progovorio. Žurnim i teško razumljivim govorom, u nekoliko
rečenica, izneo mi je celokupnu situaciju u kojoj se našao.
„Znaš, žena mi trudna. Prvo dete. Ima neku komplikaciju. Morô sam
ovde da je dovedem na pregled u bolnicu. Doktor rekô da ostaje. Nismo
znali da će d’ ostaje. Mi smo sa sela, znaš. Nema ništa stvari... spavaćicu,
gaće, sapun i tako to. Treba joj za noć. Ne znam šta ću. Imam ujaka koji
živi ovde u grad. Tamo voziš. Nemam njegov broj da zovem, imam samo
adresu. On će dati stvari na zajam. Prodavnice ne rade i nemam para
tol’ko...”
Dok je pričao, osetio sam kako su tempo njegovog govora i težina
situacije počeli da me pritiskaju i imao sam osećaj da sve dublje upadam
u sedište. Sreća pa vožnja nije zahtevala potpunu koncentraciju,
jer mi je čovekova priča značajno odvlačila pažnju. Verovao sam da mu
je mnogo teško i da se oseća kao potpuni stranac u velikom gradu koji
pokušava na sve načine da dođe do nekoga ko može da mu pomogne i
obezbedi najosnovnije stvari ženi koju su zadržali u bolnici. Veliki gradovi
umeju da budu hladni i nepristupačni za došljake. Naročito noću
kada se većina ljudi povuče u svoje tople domove, a ulice ostanu puste.
„Žena se mnogo uzrujala” nastavio je. „Nije dobro da tol’ko brine.
Ona je baš htela dete da ima i žao joj da ga izgubi. Pet meseci, ej... Plaši
se... za dete... ne voli bolnicu... Rekô sam joj da će sve da izađe na dobro.
Da se ne stresira. Al’ žena kô žena... stalno nešto brine...” A onda je napravio
pauzu par trenutaka i izgovorio rečenicu na koju nisam umeo da
odgovorim i koja je nastavila još dugo u noći da mi odzvanja u ušima:
„Da nema straha i stresa, čovek bi živeo zauvek!”
Kako ti se dopao tekst?

Različiti ljudi
Marko Jovanović je čovek u najboljim godinama koji pokušava da odabrane puteve sa svojih životnih raskrsnica nosi onako kako najbolje ume i zna. Provodeći dane za volanom taksi udruženja, iza sebe ima prekinutu akademsku karijeru iz koje kao uspomenu čuva bogatstvo moralnih principa i propali brak iz koga su kao jedino vredna ostala dva deteta. U beskrajnim kruženjima po gradu, stiče sasvim nova životna iskustva koja mu pomažu ne samo da razume život u svom najesencijalnijem obliku nego da odgovori i na mnoga svoja neodgonetnuta pitanja koja ga obavijaju uvek kada u svom taksiju ostane sasvim sam.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Različiti ljudi 5
„Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…
500
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200