Živim ovaj život
Tako što samo gledam kroz staklo
Sve što se dešava izvan je roze i šareno,
Slatko i medeno
Vazduh je čisit i nebo je vedro
Sunce je tako jarko, čini se da nikad neće zaći
Toplo je i sigurno
Sa druge strane, sve je dark blue i mračno,
Gorko i otrovno
Mesec mi se uselio u sobu, zadimilo se sve
Jedva se diše i pritiska me u plućima
Prašina se nahvatala na sve stvari
Hladno je i puno strepnje
Iako živim ovaj život i tu sam svaki dan
Crna buđ izbija iz ćoškova i širi se toliko
Da će i plavi delovi mene pocrneti
Iščekujem kišu i oblake da zagrnu sunce
Čekam prvu šansu da izbacim meseca iz sobe
Jer zbog njega sad imam selenofobiju
Nije moj hobi da budem njegova princeza
Ili čuvarka, a zaključana u tamnici
Nikada više ne želim da ga čuvam
Preveliki je to teret, neka pravi mrak drugima
Jesam sebična i zakasnila kao i obično
Jer ga tek sad izbacujem
Jer će zamračiti nekog drugog
Ali ja ne mogu više da živim ovaj život
Tako što samo gledam kroz staklo








Ostavite odgovor