„Magla svuda,magla oko nas“….Da,to okruženje u konstanti….Kiša pljušti.Smanjena vidljivost.Zamagljivači kao ometači sveprisutni.Zamagljenost kao sapunica.Atmosfera ustaljena.Ukazuje uvijek na opštu pozornost.Prečesta kao pojava.Vidljivost ipak dovoljna,ako su senzori visoko senzitivni.Ako registruju sve nepravilnosti,prepreke-dobro je.Nisu krivi senzori,već nepogode.Iako bi to neki rada bili drugačije protumačiti.Jer kraj je molim te bitan,ne i početak.Reakcija na pljusak se bilježi.Za neke….Slušam taj savjet i gledam kako se to tijelo uvija u toj govorničkoj formi.To isukivanje iz kože i izvlačenje i usisavanje lica,plaši.Gledam i vidim pod otežanim okolnostima tu predviđenu otežanu okolnost.Vidim tu uvjerenost u neviđenju.Vidim i ne mogu da ne vidim tu ubjeđenost.Slušam dalje i osuđujem tu smanjenu vidljivost uz grozničav osmijeh upućen na po ko zna koji put potvrđenu pacovsku stražu tako vidljivu.Gledam te leteće loše upakovane poklone već najavljene kroz različite forme,kako lete.Vidim taj prikaz u samozadovoljnosti zadovoljen.Gledam i ne vjerujem opet da ubjedljivo vjeruje da ne vidi da se vidi.Reflektor tu ciljano blješti,ali ne vidi tu transparentnost sopstvenu.Pogrešno tumačenje reflektora.Zaslijepljenost sopstvom.Zaslijepljenost svojom pljuskovitošću..
Jedino što me brine u toj vidljivosti naspram nevidljivosti koji je limit progutanosti naspram svarljivosti i šta će biti potom.A,kiša pljušti i dalje…Iza „krivine“pogledom bi se reklo da je i tu bila neka reflektor persona.Kontrolor leta.Ometač senzora.Vizure,na drugu primjećuješ ukazujući lik. Unutrašnjost upitna.Nešto kao najljući čips sa najljućim papričicama na svijetu.Pri svakom „zalogaju“ izaziva osjećaj gorčine i suze.Skretničar u zamagljenosti.Usmjerivač za loše skretanje.Očitavanje impresija facijalisa persone od zaslijepljenosti ubrzo će biti transparentne,prepoznate…
I da,vjerovala je da joj neće magličavost dotične persone od integriteta zamgliti put..Ali,desilo se da je sunovratila.Desilo se,jer je u taj varljivi tračak vjerovala.Vjerovala je i skretničarima.U trenu je oblio pljusak od šoka.”Pogledaj ovu fotografiju i pročitaj ispod”….Ispisana poštapalica-ružan kao lopov.Da li je moguće?Prizor je bio neugodan.Koraknula je,skupivši snage da stavi osmijeh na lice.”Pa,šta mu fali,samo ima veliki nos”.Izašla je i potvrdila niko se ne mijenja,samo se otkriva.Kiša pljušti i dalje….
Izlaskom sunca….a ono kad-tad mora da izađe,zagrije se prostor i magla ispari.Sve postane kristalno jasno.Bitna je svjesnost bez dodavanja olakšavajućih okolnosti i nikako ni u kom slučaju samo gledanje u tračak varljivi.Tada ni kran ne može da te izvuče,a da te dobro spusti može i te kako.Bez krivice.Oprez u maglovitom okruženju.Sporija „vožnja“,svjetla za maglu-obavezno.Oprezno,jer ništa ne garantuje vidljivost,pa čak ni visoka obrazovanost.
Ostavite odgovor