Neću više da budem pritoka
ja sam velika rijeka
Neću više da držim i prdržavam
strpljenje je samo loša navika
Neću da me drže u sijeni
viještačkoga svijetla
ja znam hodati na ulici
znam plivati
neću da me
u svoje redove svrstaju
oni koje tudje riječi citiraju
moja čaša je sklonjena
ni jedna kap njihova
nije više moguća
moja živa vatra
spali svaku svijeću
njihovog iskrenog čekanja
svaki oblik njihovih predrasuda
i govorkanja
čitava je svijetlosna
godina
medju nama
svoju gorčinu neka
gutaju sami
nismo mi isti
nismo više mali
neću ne želim biti ofinger
za njihove insinuacije i laži
nismo mi isti i nije
ni blizu
šala
to što
svoje mane
drugima pripisuju
i okolo traže saučesnike
da to prepričavaju
nije vrlina to trpijeti
nije vrlina
s njima se
družiti
njihove priče prepričavati
strpljenje
nije vrlina
da trpiš riječi
njihova tamnog srca
nauči sam hodati,čitati
nauči plivati
nauči voziti biciko i sanjati
to je svijetlosna godina
i čitava pustinja
koju oni ne mogu proći
ne mogu do tebe doći
ako bi se usudili
njihovi koraci
bi u ludilu završili
kao lude i nijeme
našli bi ih
uvenule
daleko daleko
je to od tebe
nemoj nikada imati
strpljenje za takve
tvoje srce neka bude izvor
istine
tako ćeš biti rijeka
velika i silna
da okrijepiš
sve žedne na obalama
da poneseš
brodove ka lukama
i da te zovu samo lijepim
imenima
Ostavite odgovor