Opsena

Znala je ona o njemu,sve to.

To rasipanje duše i tijela,

tu neiscrpnu,rušilačku potrebu

mračnog dijeljenja.

To cirkularno razmijenjivanje

riječi,misli,žudnji,htijenja

sa neznanim,lažnim,prividnim,

nepostojećim licima i tijelima.

Taj privid fiktivnog sagorevanja.

To nesvjesno u varljivom trenu

srećno stanje,

a svome sopstu u budućem trajanju

srušene kule prizor i mučno kajanje.

Jer,sve to je bilo lažno predstavljanje.

Opsena u odsustvu vidnog,

teška praznina…

Neispunjena,vakum u duši,

šupljina.

lzlomljeno,

umorno bez daha stanje.

Pustila ga,uprkos

sveprisutnom sopstvenom

o tome saznanju…

Uprkos svjesnom na opsenu

pristajanju,na zakletost o

nepripadanju.

Pustila ga,da ispisuje još jedan u

nizu isti,cirkularno dijeljeni

ustaljeni,provereni,

sled opijajućih riječi,

zavodljivih misli i

opijajućih stanja.

Grleći kao lavica njegovu

srce,rane i bol,

na njemu jedino znano-

Zašto sve to.

I za nju jedino znano-

Zašto sve to.

Zato što je

upijala,njegove duše ogoljenost.

Zato što ga je izliječiti,oživjeti htjela.

Valjda je lakše udvoje preći

taj spasilački most.

U opseni i direktno u nju

gledanja,

sa strahom od poraza

do prelaska.

Svjesna iako različiti,

dijametralno suprotni,

ipak u jednoj tački presjeka

isti,prepoznatljivi svijetovi.

Svjesna na njegovu veću

snagu,varljivost,a njenu manju

izdržljivost.

Zažmurila je na jedno oko…

Preći će zajedno u toj

zavodljivoj,ugodnoj

opseni taj most.

A,onda…

Bez očekivanja…

Uz jasno postavljena pravila…

Biće šta mora…

Samo da im ne bude poraz i bol,

već inspiracija,preobražaj.

lijep ugođaj proživljenog.

LJK