Gore, na polici, filmove stare
neke za laike, neke za znalce
parfeme, kreme, sitne pare
i plavo, džepno ogledalce,
desno, na stolu, stihova zbirke
(za praznu dušu prazne riječi)
i kraj njih flašu pića od štirke
što nekad mori, a nekad liječi,
lijevo, na natkasni, nožić gvozden
i knjiga još (ima ih i tu)
Dorijan Grej, Kinaski, Holden…
(suviše star sam da lovim u žitu)
dolje, pod nogama, papira par
na kojim crtah neke skice
sa kojih vidi se jasna stvar:
bora se, draga, i moje lice,
u samom središtu moga svijeta
srce što kao mrski gosti
kuca već mnogo, mnogo ljeta
– sve ću za jedan dan mladosti
dati.
A ti?
Ostavite odgovor