Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

07:20

Napomena čitaocu: nasilje

Sadržaj za odrasle (18+), po oceni pisca.

odlazi jutrom
spakovana u svakodnevicu
onu poput dosade
ako vrati školski ranac kući
ili kao klupko vunene sreće
ako se njeni koraci zagube
onima koji na nju čekaju

crni pramenovi kose
ne dovoljno čupavi
da sakriju njeno bezbrižno lice
bila je godinama mlađa
od same sebe
a dovoljno hrabra
da stane na put mržnji
koja je tražila odraz
u njenim kosim očima
dve sklopljene latice ruže sada

ljudi su pričali
jutarnjoj žurbi u lice namigujući
nisu primetili da neko otima
korake kojima je upravo pošla
niko da sačuva njen sledeći udah
da bi njen naredni izdah
završio u zagušljivoj učionici

nikoga da protera vrisak
u zonu pomišljanja zlih
da ga nikada ne sroči
niz hladne oljuštene zidove
bol da nestane u bezdanu
svega što se nikada dogodilo nije
zajedno sa ne ispunjenim željama
na zgužvanim papirićima Deda Mrazu

možda njen paket stigne
sa mašnicom lepljive ljubavi
da odstoji pod borovima
koji su divlji i ne suše se
ljudskim izdisajima
a spremni su da čekaju
beskonačno dugo vreme

ali niko čuo nije
njenu poslednju želju
jer da jeste
ona bi sada bila tu
i ponela sve svoje knjige
sa dosadom ili srećom
otežane ne ukoričenim znanjem
bilo bi ruku i očiju da ga dokuče
a vreme bi počelo ponovo da teče:
07:21…07:22…07:23…07:24…07:25…

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Marija Avramović

Doktorirala u oblasti prirodnih nauka. Živi i radi u Nemačkoj. Piše iz potrebe, nostalgije i znatiželje.

tekstova
4
čitanja
77
reakcija
4
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    MIR

    MIR Kad izostavlja se hir a osmeh na usnama ostavlja neusiljen, dok u mraku svet useljen čuči, sebe samog muči.

    Marija Avramović21. novembar · 1 min čitanja

    700

    Poezija

    ŠOLJICA KAFE

    risovi na njenom rubu pričaju istoriju danas jednu sutra drugu onu van udžbenika i poznatih slika prošlosti stidljivo napušta kredenac dan za danom uz tihu škripu najavljuje pauzu smiruje vreme što zamara topli napitak ostavlja trag boje zemlje na ivici i na dnu razgaljuje dušu…

    Marija Avramović15. novembar · 1 min čitanja

    1900

    Poezija

    VEČE

    Šta mi vredi tišina kada mraka nema… I osećam da drema sutra u tišini toj što se zove veče. A neko bezazleno reče: “Bože, kako su nesrećni ljudi!” I progutaću juče brzinom jutra da čekalo bi sutra u pukotini toj što zove se veče. A…

    Marija Avramović15. novembar · 1 min čitanja

    1610

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    Prazni svjetovi

    Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…

    Maya Elara22. novembar · 1 min čitanja

    900

    Poezija

    Sedam godina posle

    SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…

    Jelena Mitic21. novembar · 1 min čitanja

    600

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi