07:20
Napomena čitaocu: nasilje
Sadržaj za odrasle (18+), po oceni pisca.
odlazi jutrom
spakovana u svakodnevicu
onu poput dosade
ako vrati školski ranac kući
ili kao klupko vunene sreće
ako se njeni koraci zagube
onima koji na nju čekaju
crni pramenovi kose
ne dovoljno čupavi
da sakriju njeno bezbrižno lice
bila je godinama mlađa
od same sebe
a dovoljno hrabra
da stane na put mržnji
koja je tražila odraz
u njenim kosim očima
dve sklopljene latice ruže sada
ljudi su pričali
jutarnjoj žurbi u lice namigujući
nisu primetili da neko otima
korake kojima je upravo pošla
niko da sačuva njen sledeći udah
da bi njen naredni izdah
završio u zagušljivoj učionici
nikoga da protera vrisak
u zonu pomišljanja zlih
da ga nikada ne sroči
niz hladne oljuštene zidove
bol da nestane u bezdanu
svega što se nikada dogodilo nije
zajedno sa ne ispunjenim željama
na zgužvanim papirićima Deda Mrazu
možda njen paket stigne
sa mašnicom lepljive ljubavi
da odstoji pod borovima
koji su divlji i ne suše se
ljudskim izdisajima
a spremni su da čekaju
beskonačno dugo vreme
ali niko čuo nije
njenu poslednju želju
jer da jeste
ona bi sada bila tu
i ponela sve svoje knjige
sa dosadom ili srećom
otežane ne ukoričenim znanjem
bilo bi ruku i očiju da ga dokuče
a vreme bi počelo ponovo da teče:
07:21…07:22…07:23…07:24…07:25…
Kako ti se dopao tekst?
Marija Avramović
Doktorirala u oblasti prirodnih nauka. Živi i radi u Nemačkoj. Piše iz potrebe, nostalgije i znatiželje.
- tekstova
- 4
- čitanja
- 77
- reakcija
- 4
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
MIR
MIR Kad izostavlja se hir a osmeh na usnama ostavlja neusiljen, dok u mraku svet useljen čuči, sebe samog muči.
ŠOLJICA KAFE
risovi na njenom rubu pričaju istoriju danas jednu sutra drugu onu van udžbenika i poznatih slika prošlosti stidljivo napušta kredenac dan za danom uz tihu škripu najavljuje pauzu smiruje vreme što zamara topli napitak ostavlja trag boje zemlje na ivici i na dnu razgaljuje dušu…
1900
VEČE
Šta mi vredi tišina kada mraka nema… I osećam da drema sutra u tišini toj što se zove veče. A neko bezazleno reče: “Bože, kako su nesrećni ljudi!” I progutaću juče brzinom jutra da čekalo bi sutra u pukotini toj što zove se veče. A…
1610
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
900
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600